Potraga za poslom na minimalcu u Velikoj Britaniji pretvara se u iscrpljujuće natjecanje kojem radnici sve teže pariraju. Najnoviji podaci pokazuju da je stopa nezaposlenosti porasla na 5,2 %, najvišu razinu u gotovo pet godina. Posebno zabrinjava dobna skupina od 18 do 24 godine, gdje nezaposlenost doseže 14 %.
Poslodavci, svjesni goleme ponude radne snage, uvode sve neobičnije i dugotrajnije testove – od psiholoških upitnika do višesatnih probnih smjena pa čak i zadataka poput izgradnje tornja od marshmallowa. Mnogi kandidati na kraju ne dobiju ni povratnu informaciju.
Zahra, koja se prijavila za poslove slaganja odjeće, provela je sate rješavajući online testove i odrađujući neplaćenu probnu smjenu, da bi na kraju primila kratak mail odbijenice. „It felt like a waste of time. What a joke.”, opisuje svoje iskustvo.
Prema Alice Martin, voditeljici istraživanja u Work Foundationu sa Sveučilišta Lancaster, pojedini poslodavci koriste situaciju: „they’re taking advantage to some extent of the fact that there are that many people out there who need the job”.
Zakonski gledano, tvrtke nisu obvezne isplatiti nacionalnu minimalnu plaću ako probni zadatak traje samo nekoliko sati i smatra se razmjernim selekcijskom procesu. No pravnik za radno pravo Sebastian Warnes upozorava: „There’s a grey area here around assessing a potential candidate v actually that candidate doing work.”
Dok se tržište rada ne oporavi, kandidati će, čini se, nastaviti prolaziti kroz sve rigoroznije – i često neplaćene – provjere kako bi došli do posla koji prije nije zahtijevao ništa više od kratkog razgovora.