Vojni analitičar Matija Blaće u razgovoru za televizijsku emisiju komentirao je šesti dan eskalacije iransko-izraelskog sukoba.
Blaće smatra da Teheran nema šanse za klasičnu vojnu pobjedu, ali da svejedno posjeduje jasno zacrtanu strategiju:
„Ne mogu vojno pobijediti, nema načina, ali mogu biti smetanja dovoljno dugo dok Izrael i SAD ne odluče odustati. To je jedina strategija koju Iran ima, a provodi se pomoću dronova i balističkih projektila.”
Neizvjestan broj projektila
Koliki je iranski arsenal, kaže, nitko ne zna točno. Prema njegovoj procjeni, Teheran bi mogao raspolagati s približno 500 balističkih projektila, od čega je oko 200 već ispaljeno. Unatoč tomu, Blaće podsjeća da izraelska obrana nije omeđena isključivo na Željeznu kupolu: riječ je o sustavu od tri sloja, pa iranske rakete ipak nailaze na višestruku zaštitu.
Strah od „prljave bombe” pretjeran
Na pitanje može li Iran posegnuti za krajnjim mjerama, poput upotrebe nuklearnog ili radioaktivnog oružja, analitičar uzvraća da takav scenarij nije izgledan: „Bacanje 'prljave bombe' nije ni u interesu aktualnog vodstva.” Dodaje da bi eventualni ekstremni potez mogla izvesti tek kakva izdvojena frakcija, no procjenjuje da vrh režima i dalje čvrsto kontrolira situaciju.
Napadi na zaljevske susjede – pucanj u vlastitu nogu?
Blaće se posebno osvrnuo na nedavna raketna i bespilotna gađanja zaljevskih država, tradicionalno opreznih saveznica Sjedinjenih Država. Smatra da time Iran riskira narušavanje odnosa s državama poput Omana, koje su godinama gurale diplomatska rješenja: „Mislim da pile granu na kojoj sjede. Teroristički napadi na okolne države ništa neće postići.”
Pojedini analitičari tumače da Teheran takvim udarima nastoji dugoročno ugroziti opskrbu vodom i naftom u regiji, čime bi iscrpio protivnike. No Blaće upozorava da i takav oblik pritiska ima ograničen domet ako mu nedostaje jasna politička pozadina.
Zaključak
Iran, smatra Blaće, ostaje svjestan svojih vojnih ograničenja te se oslanja na kombinaciju dronova i projektila kako bi iscrpio protivnike i zadržao politički pritisak. Koliko dugo taj pristup može trajati, ovisit će o spremnosti Izraela i Sjedinjenih Država da nastave angažman u regiji – i o sposobnosti Teherana da nastavi proizvoditi ili nabavljati oružje bez fatalnih grešaka u procjeni.