Ljeto 2025. donijelo je novo poglavlje u raspravi o ustaškom pokliku „Za dom spremni” (ZDS): inicijativa za njegovo zakonsko ukidanje, nekoć podržana tankom, ali postojećom većinom, sada se čini politički obezglavljena.
Kad je Vlada Andreja Plenkovića 2017. osnovala Vijeće za suočavanje s posljedicama nedemokratskih režima, javnost je bila spremna podržati izričitu zabranu pozdrava koji je Ante Pavelić 1941. proglasio službenim u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, tada vjernoj saveznici Hitlerova Reicha. Istraživanja su već tada bilježila tek „tijesnu” većinu za zabranu, no dovoljno čvrstu da se očekuje zakonsko izbacivanje ZDS-a iz javnog prostora, uz iznimku komemoracija poginulih pripadnika HOS-a.
Osam godina poslije, raspoloženje se promijenilo. Lijeva oporba, koja je nekoć bila motor inicijative, posrnula je pred svakim testom dosljednosti – od uličnih prosvjeda do saborskih rasprava – i sada, tvrde upućeni, prešutno očekuje da premijer Plenković preuzme teret suočavanja s uzdignutom desnicom. No Plenkovićev HDZ, suočen s pritiscima unutar vlastitog biračkog tijela, ne pokazuje volju za radikalne poteze.
Rezultat: pravni vakuum i status quo koji jača poziciju onih što ZDS koriste kao politički simbol, a raspravu o suočavanju s ustaškom prošlošću guraju u zapećak. Dok promicatelji zabrane upozoravaju na rast revizionističkih narativa, desne udruge i dio veteranske scene brane pozdrav kao „povijesno nasljeđe” Domovinskog rata.
Bez jasnog institucionalnog koraka, bitka za zabranu ZDS-a trenutačno je – kako ocjenjuju i inicijatori i protivnici – praktički izgubljena.
