Na zagrebačkom Hipodromu, usred koncerta Marka Perkovića Thompsona, umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas stao je pred okupljene i izgovorio molitvu „Maranatha”. Dok je čitao stihove, na velikim ekranima gorjela je svijeća posvećena žrtvama Bleiburga.
Ivas je tekst, napisan „za vlastitu dušu”, podijelio s dugogodišnjim prijateljem Perkovićem, kojem se toliko svidio da ga je uglazbio i uvrstio na album nazvan po geslu svetog Benedikta – medaljon s tim geslom pjevač često nosi oko vrata.
Izraz Maranatha (ili Marana tha) dolazi iz aramejskog i spominje se u Prvoj poslanici Korinćanima (16, 22). Rani kršćani njime su izražavali iščekivanje Kristova povratka; najčešće se prevodi kao „Gospodine naš, dođi!”, iako se može tumačiti i kao „Naš Gospodin je došao” ili „Naš Gospodin će doći”.
Time je koncert, obilježen snažnim vjerskim motivima, dobio dodatnu duhovnu dimenziju, a povezani su i prijateljstvo glazbenika i biskupa te njihova zajednička poruka nade i iščekivanja.
