Savudrijska kuharica Anka Janko, vlasnica i šefica kuhinje restorana Porto Salvore, doživjela je prošle godine prizor kakav statistika svrstava u domenu čiste sreće: u porciji svježih oštriga njezin je sin Luis pronašao prirodni biser veličine otprilike sedam do osam milimetara.
Prema procjenama koje prenosi struka, u Jadranu se tek u jednoj od nekoliko desetaka, pa i stotina tisuća školjki pojavi biser. Riječ je najčešće o plemenitoj perisci, danas strogo zaštićenoj vrsti, dok su biseri u dagnjama ili kamenicama još rjeđi. Zato je neugledni „grumenčić” koji je Luis ispljunuo, misleći da je možda dio zuba, izazvao nevjericu cijelog društva okupljenog na Ankin rođendan.
„Mama, ovo je bilo namijenjeno tebi”, rekao je Luis dok se pod svjetlom pokazivao suzasto oblikovani biser, prisjetila se Anka. U trenutku je, kaže, osjetila da joj more kojim živi i radi uzvraća pažnju.
Biser je mjesecima čuvala u kutijici, a potom ga odnijela zlataru. Nije dopuštala bušenje pa je dragulj ugrađen u zlatnu minijaturnu hobotnicu koja ga sada čvrsto obavija i visi joj oko vrata. „Postoji vjerovanje da biseri donose sreću duhovno bogatim ljudima i štite od zlih sila – pa nema boljeg mjesta nego da ga nosim na srcu”, dodaje kuharica čiji su modri pogled i pripovijedanje o moru postali zaštitni znak Porto Salvorea.
Ovaj dragocjeni slučaj podsjetio je i na gotovo zaboravljenu tradiciju jadranskih bisera. Dok su nekad znalci tragali za sitnim, nepravilnim zrnima u školjkama, danas su takvi nalazi toliko rijetki da se uglavnom spominju u pomorskim anegdotama. Ankin biser, savršeno očuvan i jedinstvenog oblika, sada je trajni suvenir restorana i obitelji Janko – ali i tihi podsjetnik da more, katkad, nagradi one koji ga neprestano hrane poštovanjem.