Festival suvremene umjetnosti „Nosi se”, koji je trebao biti održan u Benkovcu, otkazan je nakon što su branitelji i pojedini građani prosvjedovali protiv programa, a u javnosti se oglasio i balistički vještak Dubravko Gvozdanović.
Gvozdanović je na Facebooku ocijenio da se iza festivala "krije politički aktivizam koji vrijeđa domoljublje". U objavi navodi da se „u gradu koji je bio spaljen i razoren u Domovinskom ratu organizira festival provokativnog imena, navodno posvećen miru i dekonstrukciji rata“, ali po njemu zapravo služi „relativizaciji žrtava i pretvaranju branitelja u karikaturu”.
Prema Gvozdanoviću, organizatori i sudionici festivala ‒ koje naziva „žilavim lijevim političkim aktivistima umotanim u umjetnički celofan” ‒ žive od javnog novca. Kao primjere financiranja spominje Ministarstvo kulture, Zadarsku županiju i Grad Benkovac. Posebno se osvrnuo na kazališnog redatelja Olivera Frljića, čije predstave, tvrdi, „godinama ismijavaju sve što je Hrvatskoj sveto, od Domovinskog rata do Katoličke crkve”.
Gvozdanović podsjeća na kontroverzne prizore iz Frljićevih predstava, uključujući scenu u kojoj „hrvatska zastava završava u ženskoj intimnoj zoni“ te korištenje kipa pape u seksualnom kontekstu. Takve postupke naziva „teatrom šoka i dociranja” i pita gdje završava umjetnička sloboda, a počinje „poniženje svjetonazora većine”.
S druge strane, ističe da su branitelji koji su u Benkovcu izvikivali „Za dom spremni” reagirali „očajničkim krikom revolta” nakon godina „ponižavanja i obezvrjeđivanja”. Uspoređuje slobodu provokacije umjetnika s ograničavanjem prava branitelja da se brane: „Pravo na provokaciju je apsolutno, a pravo na obranu dostojanstva relativno.”
U objavi spominje i likovnu umjetnicu Marušku Aras, jednu od sudionica festivala, citirajući njezinu izjavu da će „stvari kad-tad morati eskalirati”. Gvozdanović smatra da se takve najave blagonaklono toleriraju, dok se reakcije veterana odmah proglašavaju nasiljem i ekstremizmom.
Zaključno poručuje kako je prosvjed u Benkovcu važan podsjetnik da je „Hrvatska nastala na žrtvi mladih u rovovima, a ne na daskama progresivnog teatra”, te da krik branitelja „nije prijetnja nego podsjetnik da se država ne može graditi na poniženju onih koji su je stvorili”.