Najnoviji podaci ukazuju na nagli zimski pad populacije medonosnih pčela u Belgiji, čime se ponovno otvara pitanje dugoročne održivosti oprašivača na Kontinentu. Dok Belgija bilježi izrazit gubitak, brojke na razini Europske unije crtaju znatno složeniju i neujednačenu sliku: u nekim se državama pčelinje zajednice oporavljaju, dok u drugima nastavljaju slabjeti.
Stručnjaci upozoravaju da su oprašivači ključni za poljoprivrednu proizvodnju i bioraznolikost, pa svako naglo smanjenje njihovog broja nosi potencijalno ozbiljne posljedice za ekosustave i prehrambene lance. Iako se razlozi belgijskog zimskog pomora tek trebaju detaljno ispitati, preliminarne procjene upućuju na kombinaciju klimatskih ekstremâ, bolesti i smanjenja staništa.
Belgijski primjer pokazuje da nije dovoljno promatrati prosjeke na razini EU-a: regionalne razlike mogu prikriti lokalne krize, ali i pozitivne trendove. Upravo ta neujednačenost sugerira potrebu za prilagođenim strategijama—od nacionalnih akcijskih planova do ciljanih poljoprivrednih poticaja—kako bi se pčelama i drugim oprašivačima osigurali bolji uvjeti za preživljavanje i oporavak.