ZAGREB – Dio umirovljenika koji primaju naknade iz drugoga i trećega mirovinskog stupa otkrio je da im banke te isplate ne ubrajaju u redovan prihod prilikom određivanja limita dopuštenog prekoračenja na tekućem računu.
Jedan je Zagrepčanin, klijent OTP-a, javno ukazao na problem: „Uplatu mirovine iz 3. stupa koju sam aktivirao kad sam napunio dob za isplatu banka mi nije uračunala u limit dopuštenog prekoračenja, iako je redovan prihod. Kažu da po internim propisima to ne ulazi u izračun minusa”. Slična iskustva podijelili su i drugi građani; neki tvrde da im financijske institucije ne priznaju čak ni isplate iz obveznog, drugog stupa.
Prema dostupnim informacijama, banka samostalno odlučuje koje će prihode uključiti u izračun minusa, a interni pravilnici nisu javno dostupni. Takva je praksa usporediva s razdobljem prije zakonske regulacije kada su kamate i naknade na tekućim računima također varirale od banke do banke.
Međutim, postoje i iznimke. Klijenti Zagrebačke banke navode da im se mirovina iz 3. stupa tretira kao redovan prihod, što im omogućuje veći raspoloživi minus. Nedostatak standardiziranih kriterija stvara neizvjesnost i potkopava povjerenje u mirovinsku reformu čiji je cilj bio potaknuti dodatnu štednju i smanjiti pritisak na državni proračun.
Stručnjaci upozoravaju da bi neujednačena praksa mogla obeshrabriti građane da uopće ulažu u dobrovoljnu mirovinsku štednju, osobito ako vide da im se ta sredstva kasnije ne priznaju kao prihod. Dok država i regulator promiču treći stup kao ključan za sigurniju starost, izostanak jasnih pravila na bankarskom tržištu gura umirovljenike u nepredviđene financijske probleme.
Za sada rješenje ostaje u sivoj zoni: pojedinci su prisiljeni pregovarati s bankom ili mijenjati financijsku instituciju u potrazi za povoljnijim uvjetima. Bez jasnih smjernica Hrvatske narodne banke ili Ministarstva financija, rasprava o stvarnoj koristi trećeg stupa sve se češće pretvara u javnu sumnju u isplativost mirovinske štednje.