Posljednje dvogodišnje vojne vježbe „Geležinis Vilkas” u litavskom Jonavi pokazale su koliko se brzo mirna svakodnevica može pretvoriti u kaos. Ambulantna tehničarka Martyna Veronika Noreikaitė stigla je prva na mjesto simulirane eksplozije: „Ljudi su trčali, ležali na tlu, vrištali… zaboraviš sve protokole.” Upravo su takve vježbe, kažu vlasti, ključne za pripremu zdravstvenog sustava na mogući napad na istočno krilo NATO-a.
-
Podrumi umjesto operacijskih sala
Vilniusske Santaros klinike grade podzemne operacijske sale, skloništa i heliodrom, a diljem Baltika bolnice ugrađuju agregate i autonomne sustave za slučaj prekida struje ili vode. Estonija, svjesna da su sovjetske bolničke zgrade visoke i ranjive, preuređuje podrume i nabavlja mobilne kirurške jedinice. -
Oklopi, satelitski telefoni i zalihe
Ambulantna ekipa u Estoniji dobit će balističke prsluke i satelitske telefone; država je već izdvojila 25 milijuna eura za ortopedske setove, turnikete i trauma-komplete. Latvija je nakon pandemije uvela obvezu tromjesečnih zaliha lijekova u svim ustanovama, a Poljska je temu zdravstvene sigurnosti stavila na vrh svog predsjedanja Vijećem EU. -
Trostruko veća potreba za intenzivnom njegom
Prosjek EU-a iznosi 11,5 kreveta intenzivne skrbi na 100 000 stanovnika, no procjene govore da bi u ratu trebale trostruko do pet puta veće kapacitete. Stručnjaci upozoravaju i na ograničene zalihe krvi i kisika ako bi bombardiranje pogodilo energetsku mrežu. -
Ljudi su najkritičniji resurs
Anketa u Litvi pokazala je da bi više od četvrtine zdravstvenih radnika vjerojatno napustilo zemlju u slučaju rata, a trećina nije sigurna što bi učinila. Slične dvojbe bilježi i Estonija, gdje je zdravstveni kadar ionako upola manji po glavi stanovnika nego u Njemačkoj. Vlasti zato nastoje uvjeriti djelatnike da će njihove obitelji biti sigurne, dok bolnice redovito provode teorijske i praktične tečajeve za masovne žrtve, amputacije i eksplozivne ozljede. -
Solidarnost EU-a na testu
Budu li baltičke države preplavljene ranjenicima i izbjeglicama, teret će pasti i na ostatak Unije. Stručnjaci iz Europske službe za vanjsko djelovanje pozivaju na zajedničke fondove i brzu raspodjelu kritične opreme prema prvoj crti.
Iako nitko ne zna hoće li i kada rat doći, zamjenik ravnatelja estonske zdravstvene agencije Ragnar Vaiknemets upozorava: „Kriza nikad ne viče kad dolazi.” Stoga Baltik i Poljska nastavljaju s vježbama, nadom da im, unatoč svemu, nikada neće trebati.