Bijele plaže od Cádiza do Málage već godinama prekriva gusti, tamnozeleni sloj smrdljive morske trave. Invazivna pacifička vrsta Rugulopteryx okamurae, koju su brodovi najvjerojatnije donijeli balastnim vodama, pretvorila je Gibraltarov tjesnac u bojište na kojem stradaju i turizam i ribarstvo.
„Vidio sam prave planine algi. I smrde, užasno smrde”, opisuje Basilio Otero, predsjednik španjolske federacije ribarskih zadruga. Tijekom ljetne sezone, kaže, obala je „potpuno pregažena”.
Gore na dokovima ribari vade kamione pune mokre smeđe mase; dolje pod vodom prizor je još sumorniji. Alga se hvata za stijene, poput tepiha prekriva morsko dno i guši sav život ispod sebe. „Prijatelj koji radi podvodnu fotografiju pokazao nam je slike – to je kao da ste na dno položili travnjak za nogomet”, priča Nicolás Fernández, predstavnik ribara iz Cádiza.
Posljedice su dramatične: školjke, puževi i ostali mekušci kojima se hrane veće ribe nestaju pod debelim slojem algi. „Na rtu Trafalgar nismo ulovili ni jednu hobotnicu od 2016.”, dodaje Fernández. Male obiteljske brodice, koje ne mogu pratiti selidbu ribljih jata, strahuju za opstanak.
Ekološki problem prerastao je andaluzijske granice. Smrdljiva smeđa masa već je stigla do francuske i alžirske obale, a prošle godine zabilježena je i na Siciliji. „Sjevernjaci misle da su sigurni jer je voda hladnija, ali alga se prilagođava – pronađena je i u Biskajskom zaljevu”, upozorava Otero. „Belgija bi uskoro mogla osjetiti posljedice.”
Borba s ovom algom dodatno je otežana jer se razmnožava svako put kad se mehanički ošteti. „Što je više uništavate, brže se širi”, kažu ribari. Stoga je regionalna vlada Andaluzije počela tražiti način da goleme naslage pretvori u korisnu sirovinu: od biogoriva i biomaterijala do natikača i gnojiva. No, inovativni projekti zasad ne pomažu onima koji se svakodnevno vraćaju u luku zapetljanih mreža i praznih sanduka.
„Kažu nam da algama ne vraćamo u more dok dižemo opremu”, rezimira Fernández, „ali što da radimo – da ih pojedemo?”