Generativna umjetna inteligencija u razvoju softvera odmaknula se daleko od pukog „autocompletea“. Najnovije su zvijezde agenti koji bi trebali samostalno planirati promjene, provoditi ih kroz više koraka i učiti iz povratnih informacija. No prva veća ispitivanja u poduzećima otkrivaju niz razočaranja: kad se uvedu bez prilagodbe procesa, produktivnost pada.
Ključni problem nije više model, nego kontekst – struktura, povijest i namjera koda koji se mijenja. Bez jasne slike o modulima, ovisnostima, testovima i arhitektonskim pravilima, agenti isporučuju rješenja koja na prvi pogled izgledaju ispravna, ali su zapravo nepovezana s ostatkom baze.
Istraživanja pokazuju da se učinkovitost dramatično poboljšava tek kada se kontekst tretira kao „inženjerska površina“. Timovi koji postižu dobitke:
• snimaju i verzioniraju radnu memoriju agenta; • jasno definiraju što se čuva, što sažima, a što samo povezuje; • pretvaraju specifikaciju u trajni, testabilni artefakt, a ne prolazni chat zapis.
Randomizirano kontrolirano ispitivanje provedeno ove godine pokazalo je da su programeri u nepromijenjenom radu, uz AI pomoć, zadatke završavali sporije zbog dodatne provjere i ponovnih izmjena. Poruka je jasna: autonomija bez orkestracije rijetko donosi učinkovitost.
Uspješni projekti prvo jačaju temelje – opsežne testove, jasnu vlasničku strukturu i dobru dokumentaciju – pa tek onda uključuju agente. Ugrađuju ih izravno u CI/CD cjevovode kao „autonomne suradnike“ čiji kod prolazi istu statičku analizu, zapisnike i odobrenja kao ljudski doprinos. Time se ublažavaju rizici poput neprovjerenih ovisnosti, licencnih propusta ili nenajavljenih modula.
Savjet tehničkim vodstvima zato glasi: krenite od spremnosti, ne od hypea. Pilot-projekti neka budu usko fokusirani i mjerljivi. Agente tretirajte kao dio podatkovne infrastrukture – svaki plan, zapis konteksta i rezultat testa gradivni je blok kolektivne inženjerske memorije.
Hoće li agenti za kodiranje postati stup enterprise razvoja ili još jedno prenapuhano obećanje, odlučit će se iduće godine. Presudit će projektiranje konteksta: samo će disciplinirano dizajnirani sustavi pretvoriti autonomiju u stvarnu prednost.