Australski redatelj i scenarist Zak Hilditch (poznat po „1922.”) vraća se na velika platna zombi-pričom čija polazišna točka nije virus, nego – vojni promašaj.
U „Oni koje smo pokopali” („We Bury the Dead”) američka vojska testira elektromagnetsko oružje nad otokom Tasmanijom. Pokus pođe po zlu: većina stanovništva smrtno strada, dok se manji broj žrtava vraća u neugodno stanje „između živih i mrtvih”. Vojnici ih ne nazivaju zombijima, ali zveckanje zuba i isprekidani ostaci ljudske osobnosti jasno odaju poznati horor motiv.
Glavnu ulogu tumači Daisy Ridley kao psihoterapeutkinja Ava. Nakon vijesti da je njezin suprug Mitch (Matt Whelan) nestao tijekom poslovnog putovanja, Ava se pridružuje skupini volontera koja pretražuje zgarište u potrazi za tijelima. Zaštitna maska, napuštene ulice i strah od nevidljive prijetnje prizivaju pandemijska sjećanja, samo s jezivim „zombi-twistom”.
Hilditch usporava tipičnu ritmičku jurnjavu žanra i stavlja naglasak na emociju gubitka te na krhke ostatke čovječnosti u postapokaliptičnom pejzažu. Horor elemente dozira štedljivo – tek povremeni nalet krckavih čeljusti podsjeti gledatelja da opasnost vreba iza svakog kuta – što bi dio publike mogao doživjeti kao odmak od klasične zombi-akcije.
Iako se proteklih dvadesetak godina snimilo na desetke filmova i serija o živim mrtvacima, „Oni koje smo pokopali” pokušava pronaći svježinu mijenjajući izvor katastrofe i gurajući osobnu dramu u prvi plan. Hoće li to biti dovoljno da ostavi trag uz legendarne naslove, odlučit će publika kad se film pojavi u kinima tijekom 2026.