Australija je, tiho i bez radikalnih političkih naredbi, postavila realne temelje za ono o čemu klimatski aktivisti diljem svijeta sanjaju – elektroenergetski sustav pogonjen isključivo obnovljivim izvorima.
Izlazak iz ugljena diktiraju prije svega ekonomija i starost postrojenja. „Naše su stare termoelektrane na ugljen dotrajale i sve češće ispadaju iz pogona; zamjenjuju ih najjeftiniji izvori – sunce i vjetar, uz spremišta energije i novu prijenosnu mrežu. Malo plina koristit ćemo samo u zimskim razdobljima bez vjetra i sunca”, izjavio je direktor nacionalnog operatora tržišta električne energije AEMO-a Daniel Westerman.
Ključne brojke • 35 % godišnje proizvodnje već dolazi iz obnovljivih izvora, dok ugljen drži 46 %. • Nacionalna mreža nedavno je na pola sata radila s više od 77 % struje iz obnovljivih izvora. • Četiri milijuna kućanstava imaju fotonaponske panele; u jednom je trenutku krovna solarna energija pokrila 55 % potražnje na tržištu. • Westerman očekuje da će do 2035. iz pogona izići 90 % današnjih ugljenara, a ostatak nekoliko godina kasnije.
Australija, s 27 milijuna stanovnika na kopnu veličine kontinentalnih Sjedinjenih Država, uživa izniman vjetropotencijal i obilje sunčanih sati. Uz jedinstveno nacionalno tržište električne energije i slobodan uvoz jeftine opreme, tehnologije se uvode brže nego u državama s raspršenim regulativama.
Profesor sa Sveučilišta Princeton Jesse Jenkins ocjenjuje da je „ništa nije nemoguće u opskrbi 100 % obnovljivom energijom” te da Australija „ima bolje izglede za to nego gotovo bilo tko drugi”.
Stabilnost mreže bez ugljena Najveći tehnički izazov nije proizvodnja, nego održavanje stabilnosti sustava kad nestanu teški, sinkroni generatori termoelektrana koji prirodno osiguravaju inerciju, regulaciju frekvencije i naponsku potporu. Westerman upozorava da nedostatak tih usluga može dovesti do ispada poput onih koji su ovog proljeća zahvatili Španjolsku i Portugal.
Baterije mogu dio toga preuzeti, no ključna usluga – tzv. struja kvara – ostaje problem. Jedno rješenje su sinkroni kondenzatori, no oni su skupi. AEMO zato potiče ugradnju spojke (clutcha) na postojeće plinske turbine. Generator tada može slobodno vrtjeti potreban „metal u rotaciji” koristeći tek mali električni poticaj, bez izgaranja goriva. Postrojenje pak ostaje spremno uskočiti kad su dani „hladni, tamni i mirni”.
Prvi takav zahvat završava se u Townsvilleu u saveznoj državi Queensland. Tvrtka Siemens Energy pretvara tamošnju plinsku elektranu u „hibridni rotacijski stabilizator mreže”; trošak je, tvrde, upola manji od novog sinkronog kondenzatora, a radovi su trajali oko 18 mjeseci.
U australskoj pustinji, u Broken Hillu, kanadski Hydrostor planira podzemno skladište energije stlačenim zrakom snage 200 MW i trajanja do osam sati. Sustav sam po sebi nosi dodatnu masu u rotaciji, a projekt uključuje i spojku za isporuku inertnosti.
Optimizam iznad prepreka Bivša čelnica AEMO-a Audrey Zibelman ističe specifičan duh zemlje: „Kad ste usredotočeni na pitanje kako nešto najbolje učiniti, umjesto zašto je teško ili nemoguće, rješenja se jednostavno pojave.”
Put prema prvom danu bez ugljena u mreži mogao bi uslijediti brže nego što pokazuju planovi, bilo zbog tržišnog pritiska, bilo zbog kvarova starih blokova. Kad se to dogodi, Australija će svijetu ponuditi najopipljiviji dokaz da moderna ekonomija može raditi na čistoj energiji – pod uvjetom da se, uz panele i vjetroturbine, instalira i „dosadna, ali neophodna” tehnika koja mrežu drži mirnom i sigurnom.