Španjolska astronautkinja i molekularna biologinja Sara García Alonso u popularnom podcastu Jordija Wilda zavirila je iza kulisa psiholoških izazova dugih boravaka u orbiti. Prema njezinim riječima, misije koje traju mjesecima gotovo rutinski donesu krizu točno na polovici zadatka.
„Na pola misije obično dolazi do pada raspoloženja i razine motivacije”, objasnila je članica Europske svemirske agencije (ESA). Kako bi posada što bezbolnije prebrodila taj emotivni ponor, svemirske agencije osmislile su neočekivano rješenje: astronauti tada smiju zatražiti videopoziv s bilo kojom osobom na Zemlji, bez obzira je li riječ o članu obitelji, državniku ili holivudskoj zvijezdi.
Mehanizam je jednostavan – astronaut priopći koga želi čuti, a tim na tlu učini sve da želja bude ispunjena. „Zamislite da ste Leonardo DiCaprio i da vam kažu: ‘Astronaut je zatražio da razgovara s vama s Međunarodne svemirske postaje’… Obično kažeš da”, prepričala je García Alonso uz smijeh.
Osim borbe s nostalgijom, Garcia Alonso upozorava i na fizičke posljedice mikrogravitacije. U svemiru kosti gube gustoću, mišići slabe, a cirkadijski ritam se poremeti. „I što ste dulje gore, to više starije”, sažela je, napominjući da se astronauti na Zemlju često vraćaju s bolovima u leđima i poremećajem sna.
ESA i ostale agencije zato kombiniraju stroge režime vježbanja, nadzor prehrane i spomenuti „poziv iz snova” kako bi očuvale i tijelo i duh posade. Iako se istražuju dugoročna rješenja, iskra motivacije koja dođe kroz neočekivani razgovor i dalje je, kaže španjolska biologinja, jedan od najbržih načina da se „orbitalna tuga” pretvori u novoskupljenu energiju za drugi dio putovanja.