Sve više Europljana sumnja da će državne mirovine opstati do trenutka kada današnji trideset- i četrdesetogodišnjaci odu u mirovinu, pokazuje novo istraživanje agencije YouGov provedeno od 8. do 17. prosinca 2025. na više od 7 400 ispitanika u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Italiji i Poljskoj.
• Već sada sustav smatra neodrživim između 52 % Britanaca i 61 % Talijana, a gledajući unaprijed taj pesimizam raste na 52-66 % ispitanika u svim državama. • Unatoč tome, nadpolovična većina (53-83 %) drži da su sadašnje mirovine preniske; taj je stav još izraženiji među umirovljenicima (72-88 %).
Istodobno se široko odbacuju prijedlozi koje vlade redovito guraju:
- Povećanje dobi za odlazak u mirovinu – neto protivljenje kreće se od −25 postotnih bodova u Italiji do −41 u Ujedinjenom Kraljevstvu.
- Viši porezi radno aktivnima – od −23 u Poljskoj do −67 u Ujedinjenom Kraljevstvu.
- Smanjenje mirovina svima – od −46 u Poljskoj do −78 u Ujedinjenom Kraljevstvu.
- Obveza djece da financijski podupiru roditelje – od −12 u Poljskoj do −60 u Ujedinjenom Kraljevstvu.
Djelomičnu potporu dobivaju samo dvije ideje:
• Zakonska obveza uplata u privatne ili radničke mirovinske fondove (pozitivan saldo od 34 bodova u Poljskoj, 12 u Italiji i 4 u Španjolskoj; negativan u ostalima). • Povećanje poreza na visoke mirovine kako bi se ojačale najniže – većinsku podršku bilježe sve zemlje osim Ujedinjenog Kraljevstva.
Kad je riječ o „idealnoj” dobi za mirovinu, između petine i trećine ispitanika u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Poljskoj smatra da bi granica trebala biti 60 godina, dok se u Ujedinjenom Kraljevstvu 45 % zalaže za 65. U Francuskoj najviše sudionika (22 %) odabire 62 godine, simboličnu točku dugotrajnih prosvjeda.
Umirovljenici su, očekivano, optimističniji od mlađih: primjerice, 62 % britanskih umirovljenika vjeruje u financijsku održivost sustava, dok tako misli samo 27 % njihovih radno aktivnih sunarodnjaka.
Istraživanje potvrđuje dvostruki paradoks europskih mirovina: građani istodobno sumnjaju u njihovu održivost i smatraju da su preniske, ali nisu spremni prihvatiti većinu mjera koje bi ih učinile dugoročno održivima.