Svaki put kada odradimo viralni plesni korak, prihvatimo bezazleni izazov ili ostavimo lajk, iza nas ostaje trag masovnih osobnih podataka. Upravo taj trag, upozorava sociolog izv. prof. dr. sc. Krešimir Krolo sa Sveučilišta u Zadru, postaje sirovina za algoritme koji sve detaljnije mapiraju i – po potrebi – nadziru naše navike.
„Moramo biti svjesni da svaka naša interakcija na digitalnim platformama generira nevjerojatnu količinu osobnih podataka“, naglašava Krolo. Ti se podaci, dodaje, istodobno koriste za „treniranje“ algoritama, ali i kao alat potencijalne kontrole.
Profesor podsjeća da se algoritmi ne smiju promatrati samo kao tehnički kod, nego i kroz prizmu vlasništva i poslovnih modela koji ih pogone. Ako se zanemari taj ekonomski sloj, tvrdi, teško se može razumjeti zašto se čini da se stvari „sporo ili nikako mijenjaju unutar moćnih društvenih sustava“.
Što učiniti? Prema Krolu, javnost prvo mora razviti algoritamsku pismenost – sposobnost prepoznavanja načina na koji digitalne platforme filtriraju informacije, oblikuju političke poruke i plasiraju dezinformacije. Tek tada se može govoriti o ozbiljnoj medijskoj pismenosti i zdravoj građanskoj kulturi.
Ponovno i glasno upozoravanje na ulogu algoritama, iako nekima već zvuči poput poštapalice, za Krola je nužan ritual: „Stvarnost sve više nalik distopijskoj fantastici“, kaže, pa je odbijanje razgovora o algoritamskom utjecaju luksuz koji si više ne možemo priuštiti.