U otvorenom pismu upućenom intendantici HNK „Ivana pl. Zajca” Dubravki Vrgoč i koreografu Ohadu Naharinu, kolektiv K.R.U.H. & Štrajk za Gazu zatražio je otkazivanje najavljene premijere predstave „Venezuela”, zakazane za 14. studenoga 2025. u Rijeci.
Aktivisti tvrde da Batsheva Dance Company, koja je 2017. producirala „Venezuelu”, „nije neutralni kulturni akter”, nego „kulturni ambasador režima koji provodi okupaciju, aparthejd i, danas, genocid”. U pismu podsjećaju da trupa dobiva potporu izraelskog Ministarstva kulture i sporta, Ministarstva vanjskih poslova te grada Tel Aviva, uz obvezu „promicanja Izraela u pozitivnom svjetlu”.
„Umjetnost može biti prostor otpora – ali samo ako ne stoji na grobovima onih koji su izbrisani kako bi taj prostor postojao”, poručuju potpisnici okupljeni oko inicijativa Studentice za Palestinu, Nepokorena Palestina i drugih.
Glavne teze pisma • Batsheva je, prema navodima kolektiva, sastavni dio vladine kampanje Brand Israel pokrenute 2005. radi „poboljšanja imidža” države kroz kulturu i turizam. • Upravna tijela trupe čine osobe „duboko ugrađene u mreže državne, vojne, financijske i cionističke moći”, poput Ronnyja Doueka i Adija Sterna. • Ohad Naharin je dobitnik državnih priznanja, uključujući Nagradu Izraela (2005.) i nagradu EMET (2009.), koje „nikada nije odbio”, što aktivisti smatraju suglasjem s politikama Tel Aviva. • Gostovanja Batsheve i drugih izraelskih umjetnika u Hrvatskoj ranije su financirale izraelska ambasada i farmaceutska kompanija Pliva–Teva; autorice pisma to opisuju kao „klasičan primjer artwashinga”.
Odgovor riječkog kazališta Vrgoč je ranije javno ocijenila zahtjeve za otkazivanjem predstave kao primjer „cancel culture” i negacije dijaloga. Aktivisti uzvraćaju da „dijalog bez jednakosti moći nije dijalog, nego kolonijalna kulisa” te ističu da bojkot nije cenzura, nego „politički i etički čin odgovornosti”.
Najava prosvjeda Kolektiv poziva radnike u kulturi i građane da „nastave bojkot HNK Ivana pl. Zajca do otkazivanja ‘Venezuele’” te da se 25. listopada okupe na prosvjedu u Rijeci pod sloganom „Od Rijeke preko mora, za slobodnu Palestinu”.
Pismo završava porukom da će svaka podrška predstavi „normalizirati kolonijalno nasilje”, dok bi odbijanje suradnje s Batshevom dokazalo da kazalište može biti „prostor solidarnosti, a ne propagande”.