Ivan Zidarević, beogradski aktivist za ljudska prava i prvi čovjek koji je u Hrvatskoj 2014. sklopio životno partnerstvo, smatra da nacionalna pripadnost još uvijek nosi veći teret od seksualne orijentacije.
„U Hrvatskoj je i dalje teže biti Srbin nego gej. Te se stvari još nisu promijenile”, ističe Zidarević, podsjećajući da se sloboda govora ne može tumačiti kao „rijeka bez obala” jer granice pristojnosti i poštovanja svakodnevno bivaju prekoračene.
Glavne poruke:
• Zidarević se osvrnuo na položaj srpske manjine i LGBTQ zajednice, naglašavajući da unatoč napretku u pravnom okviru, društveni stavovi kasne.
• Iako osobno nije doživio sustavnu diskriminaciju zbog ekavice ili seksualne orijentacije, upozorava na šire obrasce netrpeljivosti koji proizlaze iz javnog diskursa.
• Aktivist tvrdi da se u Hrvatskoj dobro integrirao, ali i priznaje da nema detaljan uvid u izazove s kojima se suočava hrvatska manjina u Srbiji.
Zidarevićev primjer ukazuje na paradoks: Hrvatska je među prvima u regiji omogućila životno partnerstvo istospolnim parovima, no etničke tenzije, kako tvrdi, ostaju izraženije od homofobije. Njegove riječi dodatno naglašavaju potrebu za kontinuiranim radom na suzbijanju govora mržnje prema svim ranjivim skupinama i za izgradnjom društva u kojem manjinski identiteti ne znače i veći rizik od diskriminacije.