Kad se u rosarijskom kafiću 2005. susrelo troje prijatelja u hrvatskim dresovima, malo tko je mogao pretpostaviti da će taj neformalni razgovor prerasti u najtrajniji glas hrvatske zajednice u Argentini. Radio Podcast Bar Croata ovih je dana obilježio dva desetljeća neprekidnog emitiranja – od analogne radijske avanture do suvremenog podcasta koji prati publika na svim kontinentima.
Pokretački trenutak dogodio se nakon predstavljanja knjige „Vatreni lakat“ Aljoše Asanovića i Andrije Kačića Karlina. Nadahnuti susretom s bivšim reprezentativcem, Ivan Grbac, Jorge Vuković i Javier Santich odlučili su „učiniti nešto za Hrvatsku“. Vuković je već imao novinarskog iskustva i očev bar, pa je ime emisije došlo samo od sebe: bar kao simbol mjesta gdje se prijatelji okupljaju i razgovaraju o svemu.
„Jedno srce za dvije domovine“ – tako Grbac, potomak Ćića iz podgaćkog kraja na sjeveru Istre, opisuje osjećaj koji i danas pokreće projekt. Od prvog dana cilj je bio jednostavan: predstaviti Hrvatsku, njezinu kulturu, sport, glazbu i ljude argentinskim slušateljima, ali i povezati razasutu dijasporu.
Tehnologija se mijenjala, entuzijazam ostao Pandemija je 2020. potaknula prijelaz na potpuno virtualni format. Emisije se od tada emitiraju uživo petkom od 19 do 21 sat po argentinskom vremenu na Facebooku i YouTubeu, a snimke ostaju dostupne kao podcast. Ta je promjena, kaže Grbac, „potpuno promijenila način na koji produciramo program“ – omogućila je uključenje gostiju iz svih kutova svijeta i interakciju u stvarnom vremenu.
Kroz studio su prošli veterani Domovinskog rata, znanstvenici, sportaši, glazbenici i brojni članovi dijaspore. Od 2006. ekipa dodjeljuje simbolična priznanja „Hrvatski identitet“ onima koji se ističu radom za zajednicu, a Grbac ističe da ih dobitnici primaju „s velikim ponosom“.
U stalnoj postavi danas su uglavnom Grbac i Santich, a mreža dopisnika proteže se od Španjolske i Paragvaja do Hrvatske. Studio krase grbovi Istre i općine Lanišće – podsjetnik na korijene koji se brižno čuvaju.
Dvadeset godina poslije, izgovorena rečenica ostaje ista: puno truda, ponosa i strasti za Hrvatsku. „I tako će uvijek biti“, poručuje Grbac, uz pokoju novu sijedu vlas i nepomućeni zanos koji se iz Rosarija svakog petka seli u domove hrvatskih iseljenika diljem svijeta.