Ribolovci s udičarskim priborom neočekivano su izronili neuobičajen prizor – Cidaris cidaris, poznat i kao dugobodlji morski jež ili „olovka jež”, na 120 metara dubine i oko 12 milja od obale južnog Jadrana.
Iako na prvi pogled ne nalikuje tipičnom ježincu, ova vrsta spada u razred Echinoidea i odlikuje se dvama jasno različitim nizovima bodlji:
• primarne su čvrste, duge i tupe, ružičastosmeđe do blijedosive boje sa zelenkastim vrhovima, a često ih prekrivaju mahovnjaci, alge i spužve; • sekundarne su kraće i nalik čekinjama.
Promjer čahure može doseći 7 centimetara, dok primarne bodlje narastu do dvostruke duljine tijela, služeći životinji i kao „noge” kojima se lagano kreće po dnu.
Dugobodlji jež uobičajeno naseljava koraligenske i pjeskovito-muljevite terene na dubinama od 50 do 300 metara, premda se sporadično bilježi i na gotovo 1 800 metara. Rasprostranjen je u cijelom sredozemnom bazenu te većem dijelu Atlantskog oceana, uključujući i njegov krajnji sjever. Glavna su mu prehrana spužve, mahovnjaci i alge, što objašnjava čestu obraslost bodlji sitnim organizmima.
Snimljeni primjerci, pažljivo fotografirani i odmah vraćeni u more, potvrđuju bogatstvo dubokih staništa Jadrana i podsjećaju na potrebu da se i manje uočljive morske vrste uključe u programe praćenja bioraznolikosti.