Zagreb – Najnovija rasprava u znanstvenoj zajednici dovodi u pitanje niz zapaženih studija koje su posljednjih godina tvrdile da su mikro- i nanoplastične čestice (MNP) pronađene u gotovo svakom dijelu ljudskog tijela – od mozga i testisa do krvnih žila i posteljica.
Prema skupini kemičara i toksikologa, brojni rezultati koji su odjeknuli u medijima vjerojatno su posljedica laboratorijske kontaminacije i pogrešno protumačenih signala. Jedan od kritičara, kemičar Roger Kuhlman, upozorio je da su otkrivene manjkavosti „prava bomba za cijelo područje istraživanja”.
„Imamo plastiku u organizmu, ali stvarno čvrst dokaz o količini tek treba stići”, dodao je prof. Dick Vethaak Lamoree, ističući potrebu za strožim metodama.
Sporna metoda Glavni udar kritika usmjeren je na tehniku pirolitičke plinsko-kromatografske spektrometrije mase (Py-GC-MS). U njoj se uzorak zagrijava do raspada na plinove čiji se sastav zatim analizira; skeptici tvrde da taj postupak lako bilježi i pozadinsku plastiku iz zraka ili same opreme, što dovodi do lažno povišenih vrijednosti.
Znanstvenici zagovaraju: • stroge „slijepe” uzorke bez plastike, • višestruko ponavljanje mjerenja, • testiranje aparature uzorcima obogaćenima poznatom količinom MNP-a.
Opasnost od pogrešnih politika Sudionici rasprave upozoravaju da preuveličani ili netočni podaci mogu potaknuti pogrešne javnozdravstvene preporuke i regulative. „Loše dokaze smatramo neodgovornima – oni uzrokuju nepotrebno širenje straha”, poručuju autori kritike.
Dok se metodologija ne usavrši, stručnjaci savjetuju jednostavne mjere opreza: izbjegavati zagrijavanje hrane i pića u plastičnoj ambalaži te smanjiti jednokratnu upotrebu plastike gdje god je moguće.