Sve veća globalna ovisnost o ultraprerađenoj hrani (UPF) postaje „golema prijetnja zdravlju” i zahtijeva odlučan odgovor vlada, zaključuje međunarodni tim stručnjaka čiji je trodijelni rad objavljen u uglednom časopisu Lancet.
Stručnjaci su analizirali 104 prethodne studije i pronašli snažnu povezanost prehrane bogate ultraprerađevinama s pretilošću, dijabetesom, kardiovaskularnim bolestima i prijevremenom smrću. Drugi rad iz iste serije pokazuje da UPF već čini više od polovice dnevnih kalorija u Sjedinjenim Državama, Australiji i Velikoj Britaniji, dok treći ističe kako se tržište oslanja na agresivan marketing nekolicine prehrambenih divova.
Prema autorima, samo osam kompanija – Nestlé, PepsiCo, Unilever, Coca-Cola, Danone, Fomento Economico Mexicano, Mondelez i Kraft Heinz – 2021. je kontroliralo 42 % imovine sektora vrijednog 1,5 bilijuna dolara.
„Industrija napada znanstvenike i potiče sumnje kako bi usporila regulaciju”, upozorio je voditelj druge studije Phillip Baker sa Sveučilišta u Sydneyju. Koautor Chris van Tulleken usporedio je te taktike s onima koje je nekoć koristila duhanska industrija.
Autori traže: • jasna upozorenja na pakiranjima, • ograničavanje oglašavanja, osobito prema djeci, • poreze na određene UPF proizvode, • subvencije kako bi svježe namirnice postale dostupnije kućanstvima s nižim primanjima.
Nova klasifikacija Većina studija oslanja se na Nova sustav koji hranu dijeli prema stupnju prerade. Sustav kritiziraju pojedini znanstvenici jer ne uzima dovoljno u obzir udio masti, soli i šećera. Ipak, autori ističu da potencijalna šteta nadilazi samo te nutrijente: ultraprerađena hrana često sadrži kalorične kombinacije masti i šećera, mekšu teksturu koja potiče prejedanje te aditive poput aroma i emulgatora.
Nutricionistica Hilda Mulrooney s londonskog Sveučilišta Kingston, koja nije sudjelovala u istraživanju, smatra kako je „krajnje vrijeme za djelovanje” jer najugroženije skupine snose nesrazmjeran teret kroničnih bolesti i troškova liječenja.
Otvorena pitanja Gotovo sva dosadašnja istraživanja bila su opservacijska pa mehanizam štetnog djelovanja ostaje nepotpuno razjašnjen. I dalje je potrebno izdvojiti koliki je dio rizika posljedica same prerade, a koliki visokog udjela soli, masti i šećera.
Bez obzira na neodgovorena pitanja, autori pozivaju na brzu intervenciju: „Ne možemo čekati dok zadnja studija ne potvrdi ono što već vidimo u praksi – ultraprerađena hrana šteti svakom glavnom organu čovjeka”, stoji u zaključku rada.