Mlada, ali – kako kažu upućeni – „stara duša” Ivan Živković Žika nastavlja na Hrvatskoj radioteleviziji slagati mozaik sjećanja. Njegov dokumentarni serijal „Varoški Amarcord” još se jednom upisao u kalendar obožavatelja nostalgije, ovoga puta epizodom posvećenom istarskom skladatelju Liviju Morosinu.
Kamera je, umjesto suhoparnih datuma i kronologije, tražila tragove života na licu glazbenika – svaku boru koja, kako autor sugerira, govori više nego stranica teksta. Time je serijal još jednom potvrdio svoj credo: vraćanje „nekim ljudskijim vremenima” kroz intimne priče i uspomene onih koji su ih proživjeli.
Sličan, ali drukčije prihvaćen pokušaj evociranja prošlosti donio je i dokumentarac o pola stoljeća kultne emisije „TV kalendar”. U fokusu su bili obični gledatelji koji su objašnjavali zašto im je ta svakodnevna minuta povijesti prirasla srcu. Dok je dio publike pozdravio toplinu i prizemljen ton, drugi su ostali gladni „čistih” fakata o nastajanju i uređivanju jedne od najdugovječnijih rubrika javnog servisa.
Upravo ta dvojnost reakcija – emotivno zadovoljstvo nasuprot potrebi za arhivskom preciznošću – otvara prostor za novo čitanje vlastite televizijske baštine. Kako se čini, mjesta za još jedan, faktografski potkovan dokumentarac itekako ima.
Za sada, Žikin „Varoški Amarcord” i obljetnički podsjetnik na „TV kalendar” podsjetnik su da lice bez bora nije lice, a povijest bez glazbe i ljudi – tek suha kronika.