METKOVIĆ – OPUZEN – Više od 200 žena zaveslalo je danas niz Neretvu i još jednom dokazalo da tradicionalni maraton lađa nije rezerviran samo za muškarce. Četvrti po redu Maraton lađarica povezao je Metković i Opuzen na ruti dugoj približno deset kilometara, a borba za svako mjesto na vodi bila je žestoka koliko i u „muškoj” utrci.
Ukupno 17 ekipa spustilo se na start, među njima povratnički sastav Stablina, debitantice Metkovke 2 i HPB Sport te devet provjerenih posada, uključujući lađarice HKDU Vladimir Nazor Salašari iz Sombora. Prije plotuna iz lađarskog topa i intoniranja himne u izvedbi Branka Medaka, natjecateljice su kratko podijelile emocije:
„Veslati se ne može bez podrške obitelji”, poručile su dok su istezale mišiće i dogovarale taktiku. Ipak, rivalstvo se nije krilo: „Važno je sudjelovati, nije važno pobijediti”, šapnule su si – ali uz osmijeh koji odaje koliko im je postolje važno.
Iako je staza upola kraća od čuvene 22,5-kilometarske rute muškog maratona, dionica do Opuzena ni približno nije laka. Snažan vjetar, valovi i srpanjsko sunce traže izdržljivost, koordinaciju i timski ritam u neretvanskoj lađi, plovilu teškom gotovo 400 kilograma.
Nekad su žene veslale u obrnutom smjeru – uzvodno iz Opuzena – no ta je dionica brzo ocijenjena prezahtjevnom. Danas traže brzinu nizvodno, ali svaka pogreška u balansu ili zaveslaju skupo se plaća jer rijeka ne oprašta.
Maraton lađarica postao je snažan simbol jednakosti na jugu Hrvatske: snaga, duh zajedništva i ljubav prema Neretvi brišu granice dobi i iskustva. Dok publika bodri svaku zaveslaj, Neretva pod njihovim veslima drhti – a lađarice dokazuju da je srce možda najjači mišić u čitavoj priči.