Ekonomski motor Perzijskog zaljeva stao je gotovo preko noći. Na pomorskom prilazu industrijskoj luci Ras Al Khaimah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima usidrene su stotine tankera, dok posade čekaju prolaz kroz danas najopasniju brodsku rutu na svijetu – Hormuški tjesnac.
• Dva naftna tankera koja su se u ponedjeljak zaputila prema tjesnacu pogodile su iranske rakete; jedan je planuo. • Samo nekoliko dana poslije, dron je gađao terminal glavne emiratske naftne luke Fudžajra, a gust crni dim nadvio se nad pristanište.
Blokada ključne pomorske žile kucavice vrši pritisak na gospodarstva Bahreina, Kuvajta, Saudijske Arabije, UAE-a, Katara i Omana – država koje, kako ističu lokalni analitičari, „nisu započele rat, ali sada plaćaju njegovu cijenu”. Sve one desetljećima ugošćuju američke baze i kupuju američko oružje, računajući na „najvažnijeg sigurnosnog partnera i zaštitnika”.
No raspoloženje se mijenja otkako je Washington, uz izraelsku potporu, odlučio posegnuti za oružjem umjesto za diplomacijom. Politički znanstvenik Khaled Almezaini upozorava: „Percepcija iranske prijetnje za Zaljev postala je stvarnost tek kada je SAD objavio rat – Iran prvi nije pucao.”
Dok stanovnici emiratskih i saudijskih obalnih gradova prate nebo zbog dronova, nafta ne stiže do svjetskih tržišta, a osjetno rastu i cijene osiguranja pomorskog prijevoza. U regiji raste frustracija: vojno savezništvo sa SAD-om, umjesto sigurnosti, dovelo je rat u dvorište zaljevskih monarhija.
Za sada ostaje nepoznato koliko će dugo tjesnac ostati djelomično zatvoren. Svaki dan zastoja mjeri se desecima milijuna dolara gubitka, dok se u tami nad horizontom nazire tek svjetlucanje ukotvljenih tankera – nijemi podsjetnik da je rat pokrenut daleko odavde, a posljedice najteže osjećaju oni koji ga nisu željeli.