Kad je Nenni Goleš ovih dana u splitski Vodovod i kanalizaciju stigla s ugovorom o kupnji stana i uredno popunjenim zahtjevom za ugradnju novog vodomjera, službenici su je umjesto na šalter uputili u odjel prisilne naplate. Ondje su, tvrdi, zatražili da najprije podmiri dug koji je prethodni vlasnik ostavio za potrošenu vodu.
„Sa sobom sam imala ugovor temeljem kojeg sam postala vlasnik nekretnine. No, unatoč tome, rečeno mi je da je uvjet za ugradnju vodomjera podmirenje duga koji je nastao prije nego što sam uopće postala vlasnica”, opisuje Goleš.
Prema članku 336. Zakona o obveznim odnosima, ugovor obvezuje samo potpisnike, pa se teret neplaćene vode ne može automatski prenijeti na novog vlasnika. Na to upozorava i odvjetnica Doris Košta, podsjećajući da je „dug za vodu obveza osobe koja je koristila uslugu, a ne same nekretnine”.
Košta dodaje da Vodovod često inzistira na namirenju starog duga prije prijenosa brojila ili sklapanja novog ugovora, iako „pravno gledano dug nije obveza kupca”. U konkretnom slučaju, protiv bivšeg vlasnika već je pokrenut ovršni postupak, no unatoč tome se pokušava naplatiti od nove vlasnice.
Goleš poručuje da ne namjerava platiti tuđi račun te da će svoja prava, bude li potrebno, potražiti sudskim putem. Na taj potez, kaže, tjera je i načelno stajalište: „Ja nisam bila stranka u tom ugovornom odnosu i ne postoji pravna osnova da se dug prenese na mene kao novog vlasnika.”
Slučaj otvara pitanje praksâ komunalnih tvrtki koje, unatoč zakonskim odredbama, nove vlasnike nekretnina stavljaju pred izbor: plati ili ostani bez priključka. I dok se Goleš odlučila boriti, pravni stručnjaci upozoravaju građane da prije kupnje stana ili kuće svakako zatraže potvrdu o podmirenju svih režijskih troškova bivšeg vlasnika – kako ne bi došli u sličnu situaciju.