U tami prosinačkih jutara, dok se većina gradova tek budi, crkve diljem Hrvatske ispunjava toplo svjetlo voštanica i miris tamjana. Riječ je o misama zornicama – ranim euharistijskim slavljima koja se od prve nedjelje Došašća do Božića svakoga dana služe upravo prije svitanja.
• Hrvatsko ime „zornica” jedinstveno je u svijetu. Većina drugih naroda koristi latinski naziv rorate, preuzet iz ulazne pjesme „Rorate caeli desuper et nubes pluant justum” (Rosite, nebesa, odozgor i oblaci, daždite Pravednoga).
• Povijest ovih misa seže do 5. stoljeća, ubrzo nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici. Zbog toga su zornice od početka imale snažan marijanski pečat.
• U početku su se slavile samo subotom, kao zavjetne mise u čast Blažene Djevice Marije; s vremenom su postale svakodnevna praksa cijeloga adventa.
• U Europi su se osobito proširile u 15. stoljeću. U Hrvatskoj su najprije ukorijenjene u sjevernim krajevima, a danas su podjednako popularne od Istre do Dubrovnika.
• Liturgijska boja kapljana je prije Drugoga vatikanskog sabora bila bijela – naglašavajući marijanski karakter. Danas prevladava ljubičasta, boja iščekivanja i pokore u Došašću.
Simbolika budnosti i radosti
Okupljeni u polumraku, vjernici iščekuju „Svjetlo svijeta” – Kristov dolazak. Taj kontrast tame i svjetla očituje glavnu poruku zornica: budnost i pripravu za Božić, ali i za Isusov konačni dolazak. Istodobno, liturgijska čitanja nedjeljama došašća podsjećaju na radost i nadu koja prati to iščekivanje.
Drevna asketska priprava tako se u zornicama spaja s radosnim tonom adventa, što je, uz rano ustajanje i zajedništvo, učinilo ovaj običaj prepoznatljivim simbolom hrvatske vjerničke kulture.