Pomorci sve češće odbijaju napredovanje na brodu, upozorava Vana Bosto, voditeljica splitskog ureda Sindikata pomoraca Hrvatske. „Mnogi se boje onoga što donosi visoki čin”, kaže pravnica koja svakodnevno sluša njihove brige.
Prema njezinim riječima, viša zapovjedna mjesta znače dulje vrijeme provedeno na moru, veći broj administrativnih zadataka i još manje stvarnih slobodnih trenutaka. Istodobno, svakodnevica na oceanu podrazumijeva jezičnu barijeru, stalne izmjene vremenskih zona i osamljenost koja se gomila tijekom višemjesečnih ugovora. Kad se naposljetku vrate kući, od njih se očekuje da odmah preuzmu obiteljske uloge, iako su iscrpljeni i emocionalno distancirani.
„Nekada naiđu na razumijevanje, a nekada ga jednostavno nema”, opisuje Bosto situaciju u kojoj se pomorci, njihovi partneri i djeca pokušavaju ponovno povezati. Upravo zbog tih pritisaka mnogi ostaju na nižim pozicijama, premda bi im viši čin donio bolju plaću.
Sindikat pomoraca Hrvatske nastoji ublažiti teret tražeći kraće ugovore, jasnije rasporede i psihološku pomoć za članove. No, dok se uvjeti ukrcaja ne promijene, strah od „kapetanskog” tereta nastavit će sputavati karijere brojnih hrvatskih pomoraca.