Mnogi 26. prosinac doživljavaju tek kao produženi božićni odmor – dan za opuštanje, ostatke s blagdanskog stola i maratonsko gledanje televizije. No u Katoličkoj crkvi taj se datum slavi kao blagdan svetog Stjepana Prvomučenika, prvog kršćanskog mučenika i jednoga od sedmorice đakona iz ranoga života Crkve.
Prema crkvenoj tradiciji, Stjepan je propovijedao Kristovo uskrsnuće i zbog toga bio kamenovan, čime je postao simbol nepokolebljive vjernosti. Crkva njegov blagdan smješta odmah iza Božića, drugoga dana božićne osmine, kako bi vjernicima posvijestila da za radosnim slavljem Kristova rođenja stoji i spremnost na žrtvu.
Obilježavanje svetog Stjepana zato nadilazi uobičajenu blagdansku rutinu: podsjeća na dosljednost vjeri i na činjenicu da se kršćanska radost ne razdvaja od hrabrosti i predanosti koje je Stjepan svjedočio do kraja.