Dok Ministarstvo graditeljstva hvali napredak u provedbi Zakona o izvršenju presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Statileo protiv Hrvatske, udruge zaštićenih najmoprimaca i umirovljenici upozoravaju da je riječ o „protuustavnom i diskriminatornom” aktu koji starijim i siromašnijim građanima ugrožava pravo na dom.
Prema podacima Ministarstva, u deset mjeseci primjene:
- vlasnicima je vraćeno 200 stanova,
- isplaćena su 192 najmoprimca, s prosječnim iznosom od oko 70 000 eura,
- petero se preselilo u državne stanove i ondje plaća 2 eura po kvadratu, uz mogućnost povlaštenog otkupa,
- 12 kućanstava samovoljno je napustilo privatne stanove i čeka useljenje u državne.
Država raspolaže s gotovo 600 neobnovljenih stanova te planira izgraditi još 250 do 300 novih u Zagrebu, Splitu i Dubrovniku. Ministar Branko Bačić tvrdi da „zakon održava ravnotežu između prava vlasnika i prava na dom” te da je položio test ustavnosti.
Prosvjedi i upozorenja
Stranka umirovljenika i udruge stanara ističu da je samo u prvoj polovici 2025. godine iseljeno 174 kućanstava, a do kraja godine planira se rješavanje još 200 stanova. Procjenjuju kako danas u Hrvatskoj ima 2 235 zaštićenih najmoprimaca, dok ih je prije godinu i pol bilo 3 734.
Predsjednik Stranke umirovljenika Lazar Grujić poručuje da se „zakon provodi na štetu socijalno najugroženijih građana”. Predsjednica Hrvatskog saveza stanara – građana EU Gordana Vojković dodaje da europske rezolucije dopuštaju samo financijsko obeštećenje, a ne povrat stanova: „Tijekom radnog vijeka otplatili smo 90 posto njihove vrijednosti, a sada nas se izbacuje.”
Pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter ističe da su problemi zaštićenih najmoprimaca dio šire stambene krize u državi te upozorava na manjak jasnih rokova: „Strah postoji hoće li zakon biti provediv zbog nedostatka državnih stanova.” Dodaje da su mnogi najmoprimci stariji i lošeg zdravlja pa bi preseljenje moglo ozbiljno ugroziti njihovu sigurnost.
Glas vlasnika
Udruga vlasnika „Vlasništvo i posjed” pozdravlja zakon i nada se da će „konačno osloboditi svoje stanove od prisilno nametnutih korisnika”, smatrajući to ispravljanjem nepravde koja traje desetljećima.
I dalje bez konačnog rješenja
Spor oko stanarskih prava tako ostaje na razmeđu interesa: država nastoji smanjiti broj sudskih predmeta i provesti europske presude, dok udruge najmoprimaca i pravobraniteljica upozoravaju na humanitarne i ustavnopravne posljedice. Ključna prepreka ostaje ograničen broj dostupnih stanova i visina naknada, zbog čega mnogi korisnici još uvijek žive u neizvjesnosti.