Božidar Galović, danas 50-godišnjak iz zagrebačke Dubrave, u rat je krenuo kao maloljetni dragovoljac, a 5. kolovoza 1995. u Knin je ušao kao jedan od najmlađih zapovjednika satnije Hrvatske vojske.
Galovića su 1991. u 1. gardijskoj brigadi „Tigrovi” zapazili stariji suborci, među njima Ratko Dragović Klek, koji ga je školovao za izvidnika. Nakon stvaranja 7. gardijske brigade „Pume” obojica prelaze u novu postrojbu; ondje Galović do „Oluje” napreduje do zapovjednika satnije.
Pripreme i prvi prodori • Proljetna ofenziva „Bljesak” probudila je nadu da će i postrojbe na Dinari krenuti prema Kninu, no zapovijed nije stigla. • U srpanjskoj operaciji „Ljeto-95” „Pume” napreduju od Livanjskog polja prema Dinari, zarobljuju srpski tenk i posadu te 27. srpnja izlaze pred Grahovo.
Ranjavanje koje nije zaustavilo pohod Tri dana poslije, tijekom čišćenja Dinare, bomba pogađa Galovića – geler mu ostaje usred koljena. Unatoč preporuci liječnika da ode na operaciju, Galović traži povratak u postrojbu čim čuje da počinje „Oluja”.
Težak probijanje do kote Igla U zoru 4. kolovoza njegova 3. satnija probija srpske položaje na kotama Igla i Samar, ali uz visoku cijenu: poginuli su 26-godišnji Zvonko Simon i 21-godišnji Martin Segedi, a četvorica su ranjena.
Odbijena zapovijed i ulazak u Knin Istoga dana zapovjednik bojne Željko Dvekar naređuje Galoviću da prepusti ulazak u Knin drugoj satniji. „Ne može. Odbijam zapovijed”, odgovara Glista – nadimak pod kojim ga zna brigada. Dvekar prihvaća prigovor i daje „zeleno svjetlo”.
U 4 sata ujutro 5. kolovoza izviđači provjeravaju selo Kovačić, a potom se Galovićevi vojnici penju na tenkove i spuštaju se u grad. U bazi UNPROFOR-a nalaze i civile i vojnike u bijegu; među prvima je u Knin ušla medicinska sestra Tereza Pavlic. Iza leđa satnije ostaju napuštena skladišta puna naoružanja, od protuzrakoplovnih raketa do tisuća pušaka.
Galovićev trenutak spoznaje dolazi tek navečer: „Kad shvatiš da je tome napokon došao kraj, to je neopisiv osjećaj.” Rat za njega, međutim, nije završio – uslijedile su operacije u BiH, sve do Mrkonjić Grada.
Danas, gotovo tri desetljeća poslije, geler i dalje stoji u njegovu koljenu kao trajni podsjetnik na put kojim je satniju doveo prva kroz vrata Knina.