Nova stručna procjena stanja stadiona Poljud uznemirila je navijački i gradski duh. Na skupu u Splitu prof. emeritus Ante Mihanović s Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije te Milko Batinić iz tvrtke „Otpornost” iznijeli su zaključak da je kultna građevina u „stanju trajne sanacije” i da njezina cjelovita rekonstrukcija, zbog zamora materijala, više nije moguća.
Takva poruka brzo je odjeknula među simpatizerima Hajduka: rušenje Poljuda, prvi put javno izrečeno kao realna mogućnost, izazvalo je val negodovanja na društvenim mrežama i forumima. Za njih je Poljud mnogo više od tribina i travnjaka – simbol identiteta, mjesta na kojemu se prepoznaje cijeli grad.
U jeku rasprave oglasila se i poznata splitska građevinska stručnjakinja, višekratno spominjana HDZ-ova kandidatkinja za dužnost ministrice graditeljstva. U emotivnoj objavi na Facebooku podsjetila je kako rasprava o stadionu ujedno otvara pitanja o samom Splitu:
„Poljud je više od stadiona – to je arhitektonska ljepotica i srce grada... Klub je tu oduvijek bio više od igre – bio je ritam, identitet, zrcalo grada koje ne laže.”
U obraćanju je usporedila tri potencijalne lokacije za budući dom „bilih” – postojeći Poljud, dugopoljsko igralište i projekt na Brodarici – te prisjetila se Starog placa kao mjesta povijesne emocije. Zaključila je retoričkim pitanjem: „Može li Hajduk uopće postojati bez Splita – i može li Split prepoznati sebe bez Hajduka?”
Gradske vlasti zasad se nisu službeno očitovale o inženjerskim nalazima ni o sljedećim koracima. No sama činjenica da je „betonska školjka” ušla u fazu u kojoj popravci možda više nemaju smisla otvara najdelikatniju sportsku i urbanističku raspravu posljednjih desetljeća. Za ljubitelje Hajduka to je pitanje koje nadilazi građevinske kalkulacije: riječ je o emocionalnoj karti na kojoj se iscrtava budući identitet Splita.
