Branitelji iz 2. senjske bojne 133. domobranske pukovnije Otočac u Operaciji Oluja platili su visoku cijenu: 4. kolovoza 1995. u napadu na selo Zalužnica poginulo je 17 pripadnika bojne, a 43 je ranjeno.
Najveću su žrtvu podnijeli Senjani – život su izgubili Donko Barbiani, Robert Barbić, Tomo Biondić, Milan Katalinić, Darko Margeta, Domagoj Rukavina, Neven Šarenić i Milan Vukelić. S istom su postrojbom stradali i suborci iz crikveničko-vinodolskog te otočkog kraja: Teo Martinčić, Alen Kapelari, Boris Malinarić, Niko Jerković, Anton Mataija, Josip Vuković, Dragan Tomljenović, Željko Sekula i Zdravko Vranić.
„Imali smo tri dana izviđanja i znali da nas neprijatelj čeka”, prisjetio se dozapovjednik bojne bojnik Mladen Prpić. Prema njegovim riječima, postrojba s prosjekom starosti od 35 godina, navikla na statičnu obranu, ušla je u iznimno zahtješan frontalni napad pod neprekidnom minobacačkom vatrom i ometanjem veza. Već u prvim minutama pala je prva žrtva, no napad je nastavljen i zadatak izvršen.
Prpić naglašava da „nitko nije stradao u povlačenju – svi su pali u selu ili od minobacačke mine”. Time demantira tvrdnje iz pojedinih publikacija koje sugeriraju drukčiji rasplet.
Predsjednik Braniteljske udruge Uskok Senj Milan Tomljanović podsjeća da je Oluja bila „oslobodilačka, obrambena i pravedna” te da su branitelji, posebice poginuli, „utkani u temelje naše slobode”.
Senj im već godinama odaje počast: na rivi stoji spomenik poginulim braniteljima, Gradski muzej čuva stalnu zbirku o Senjanima u Domovinskom ratu, a Gradska knjižnica priređuje prigodnu fotoizložbu. Svaki 5. kolovoza, kada Hrvatska slavi Dan pobjede i domovinske zahvalnosti, taj dio Like ponovno se sjeća Zalužnice – mjesta gdje je visoka cijena plaćena za današnju slobodu.