Grad Zagreb u posljednje je dvije godine iz gradskog proračuna isplatio više milijuna eura istim udrugama i umjetničkim organizacijama, a dio tih korisnika u 2025. dobio je i dodatna sredstva iz državnog proračuna. Iako članak 63. Zakona o proračunu lokalnim vlastima nalaže da provjere „zakonito i namjensko korištenje sredstava”, primjena tog pravila u Zagrebu, prema dostupnim podacima, svodi se na puko prikupljanje financijskih izvješća bez dubinske provjere.
Zakonom je predviđeno:
- terenski nadzor i angažman neovisnih stručnjaka,
- usporedba planiranih i ostvarenih aktivnosti,
- mogućnost povrata sredstava te obustave budućih isplata u slučaju nepravilnosti.
No analiza višegodišnjih isplata pokazuje da gradska uprava rijetko izlazi na teren, a sustavna evaluacija učinka gotovo da ne postoji. Organizacije koje godinama primaju stotine tisuća eura tako prolaze tek administrativnu kontrolu – predaju izvještaj, a grad ga evidentira bez detaljne provjere jesu li programi doista provedeni i koliko korist donose zajednici.
Stručnjaci upozoravaju da se ovakvom praksom stvara zatvoren krug trajnih korisnika javnog novca, dok su novi projekti i udruge u nepovoljnijem položaju. Istodobno, javnost nema uvid u stvarnu učinkovitost potrošenih sredstava, iako ih financira dvostruko – kroz gradski i državni proračun.
Problem nije u normativnom okviru, koji je „jasan i precizan”, nego u njegovoj provedbi. Ako se sredstva troše nenamjenski, zakon obvezuje grad da ih povrati te uskrati buduće financiranje, no bez stvarnog nadzora ta odredba ostaje mrtvo slovo na papiru.
Dok Grad Zagreb šuti o planu jačanja kontrole, civilni sektor i dalje prima višegodišnje dotacije, a poreski obveznici ostaju bez odgovora na ključno pitanje: tko uistinu provjerava kako se troši njihov novac?