Kada se govori o čuvenoj zadarskoj školi bekova, imena poput Pina Giergije, Bruna Marcelića, Ante Matulovića ili Petra Popovića spontano iskaču u prvi plan. No jedan je bek, rođen 17. siječnja 1963., često ostajao u sjeni glasovitijih kolega – Darko Pahlić.
Pahlić je s nepunih 17 godina obukao dres prve momčadi KK Zadar, a već 1985. debitirao je za reprezentaciju Jugoslavije koju je vodio Krešimir Ćosić. U domaćem prvenstvu najviše se pamti legendarna utakmica protiv Cibone u kojoj je, nasuprot tada već svjetski priznatom Draženu Petroviću, odigrao partiju karijere i – prema sjećanjima suigrača – „srušio” najboljeg hrvatskog košarkaša svih vremena.
U istom je susretu, ozlijeđen nakon žestokog duela, prema vlastitom priznanju namazao lice vlastitom krvlju i okrenuo se prema sucu, želeći mu slikovito pokazati što se događa na parketu. Taj je prizor postao dijelom zadarske sportske mitologije.
Gotovo cijelu karijeru – čak 13 uzastopnih sezona – Pahlić je ostao vjeran Zadru. Posljednju dionicu, sezonu 1993./1994., odradio je u riječkom Kvarneru, nakon čega se povukao iz profesionalne košarke.
Danas se njegovo ime spominje kada se želi podsjetiti da zadarska linija bekova nije bila samo duga nego i osebujna, baš poput anegdote o krvi na licu kojom je jednom davno prkosno odgovorio na nepravdu na terenu.