U malom brijačko-frizerskom salonu na zadarskoj Voštarnici vrijeme se kao da je zaustavilo 1974. godine, kada je Petar Vukas ondje otvorio vrata svoga obrta. Danas, s navršenih 81, ovaj majstor škara i britve i dalje svakodnevno stoji na nogama punih osam sati te neumorno šiša, brije i dotjeruje obrve – i to bez naočala.
Vukas je najstariji aktivni frizer u Zadru. Završio je školu 1960., a prve kovrče ošišao je dvije godine kasnije na Poluotoku. Od tada radi neprekidno punih 63 godine. „Umorio bih se da ne radim”, kaže kroz smijeh, donošenjem jednostavne računice: posao ga veseli jednako kao prvog dana.
Salon s dvije kožne stolice, kupljene još 1974., nema ni modernu opremu ni police prepune luksuznih preparata. „To je bila vrhunska kvaliteta, skupo sam ih platio, a i danas služe”, ponosno ističe Vukas dok mušteriji pridržava kaput na izlasku.
Na vratima piše da je riječ o brijačnici za muškarce, no povremeno ošiša i žene. Frizure ne izrađuje, ali kratki rez uvijek je, kaže, „najmanji problem”. Osim škara i češlja, njegova je svetinja britva; električne mašinice koristi samo za završni finiš.
Živi na zadarskom Bulevaru i još uvijek sam vozi do posla. Pitanje o odmoru lako odbacuje: „Zašto sam uvijek raspoložen? Zato što imam život.” Dodaje i da bi, kada bi se opet rodio, ponovno izabrao isti zanat – i radio jednako dugo.
Premda je kroz salon prošlo mnoštvo poznatih Zadrana, Vukas nikoga ne izdvaja: „Svaka mušterija zaslužuje jednako poštovanje. Što se ovdje ispriča, ovdje i ostaje.”
Nema više kolega iz njegove generacije u radnom pogonu, no ne žali se. Uvjeren je da bi talentiranog početnika u manje od mjesec dana naučio svim tajnama zanata – pod jednim uvjetom: škare i britvu treba uzeti u ruke bez straha, jer u njegovu salonu „škare neće nikada iz ruku”.