Nova analiza klimatskih modela upozorava da se kolaps Atlantske meridionalne cirkulacije (AMOC) više ne može smatrati malo vjerojatnim scenarijem. Ovaj sustav, koji tople vode s ekvatora prenosi prema Europi i Arktiku, već je najslabiji u posljednjih 1 600 godina, a najnoviji proračuni sugeriraju da bi kritična točka nakon koje je gašenje neizbježno mogla biti dosegnuta unutar sljedećih desetljeća.
• Modeli produženi do 2 300. i 2 500. godine pokazuju da bi, uz nastavak rasta emisija stakleničkih plinova, 70 % simulacija završilo potpunim kolapsom struje. Čak i pri srednjim emisijama taj se udio spušta na 37 %, a pri niskim na 25 %.
• Znanstvenici ističu da sama točka preokreta može nastupiti već za 10-20 godina, dok bi se stvarno gašenje sustava moglo dogoditi 50-100 godina kasnije.
• Posljedice bi bile drastične: pomicanje tropske kišne zone o kojoj ovise milijuni ljudi, vrlo hladne zime i sušna ljeta u zapadnoj Europi te dodatnih 50 cm rasta razine mora.
Profesor Stefan Rahmstorf s Instituta za istraživanje klimatskih utjecaja u Potsdamu nazvao je rezultate „prilično šokantnima”: „Još nedavno sam govorio da je vjerojatnost kolapsa manja od 10 %, a sada, čak i uz scenarij niskih emisija, izgleda da je bliža 25 %.”
Kao glavni okidač navodi se ubrzano zagrijavanje Arktika. Toplija, manje gusta voda sporije tone, a dodatne količine kišnice dodatno razrjeđuju površinski sloj, stvarajući začarani krug usporavanja.
Istraživači su koristili standardne modele IPCC-a, no napominju da mnogi od njih ne uključuju sve izvore slatke vode, primjerice otapanje Grenlandskog ledenog pokrova, što znači da bi stvarni rizik mogao biti i veći.
Drugi stručnjaci, poput klimatologa Sybrena Drijfhouta iz nizozemske meteorološke službe, upozoravaju da se u nekim modelima AMOC već nalazi u terminalnom padu. I dok pojedine studije i dalje procjenjuju da je potpuni kolaps ovaj stoljeće malo vjerojatan, slažu se da je značajno slabljenje gotovo sigurno i da prijetnja raste nakon 2100.
Zaključak znanstvenika jasan je: brza i duboka redukcija emisija fosilnih goriva jedini je način da se izbjegne scenarij koji bi „trebalo spriječiti pod svaku cijenu”.