Sve više država, od zapadne Europe do središnje Azije i Afrike, poseže za potpunim ili djelomičnim zabranama nošenja burke i nikaba u javnim prostorima. Motivacija vlasti najčešće se kreće između sigurnosnih razloga, lakše identifikacije osoba i zaštite nacionalnog identiteta.
Europa prednjači u reguliranju pokrivanja lica
– Francuska je 2011. postala prva europska država s potpunom zabranom, uz kaznu do 150 eura.
– Belgija je iste godine proširila zabranu na sve javne prostore, uključujući ulice i javni prijevoz.
– Austrija (2017.), Bugarska (2016.) i Danska (2018.) slijedile su s nacionalnim zabranama; danska će od 2025. mjeru proširiti i na škole i sveučilišta.
– Švicarska je potpunu zabranu uvela 2025. godine.
– Nizozemska, Norveška i brojne njemačke savezne države primjenjuju parcijalne zabrane u školama, bolnicama ili javnim ustanovama, dok Italija i Španjolska dopuštaju lokalnim vlastima da same donesu propise.
– Luksemburg i Bosna i Hercegovina ograničavaju pokrivanje lica unutar određenih institucija, primjerice sudova.
Afrika i Azija slijede europski trend
Nakon niza bombaških napada 2015. godine, Čad, Gabon, Kamerun i Kongo zabranili su burku iz sigurnosnih razloga. Senegal je 2025. proširio zabranu na nacionalnu razinu.
U srednjoj Aziji Kazahstan (srpanj 2025.), Kirgistan (veljača 2025.), Turkmenistan (2025.) i Tadžikistan (2017.) donijeli su zabrane, dok je Uzbekistan ograničenje uveo 2023. godine.
Tunis, Šri Lanka i dijelovi kineske pokrajine Xinjiang također imaju restrikcije, uglavnom u javnim institucijama ili nakon terorističkih napada.
Sigurnost, identitet i integracija
Vlade svoje odluke objašnjavaju najčešće sigurnosnim okolnostima – sprječavanjem prikrivanja identiteta potencijalnih počinitelja – ali i težnjom zaštiti „nacionalni identitet”, što je primjerice naglašeno u Kazahstanu. Danska je, pooštravajući zakon, poručila kako bi „ljudi koji inzistiraju na svojim radikalnim običajima trebali razmisliti je li Danska pravo društvo za njih”.
Trenutačni popis pokazuje da je cjelovita ili djelomična zabrana na snazi u najmanje 30 jurisdikcija diljem svijeta, a brojke rastu jer nove države uvode ili proširuju restrikcije. Zbog različitih pravnih sustava, mjere variraju od potpunih nacionalnih zabrana do ograničenja u školama, sudovima ili pojedinim regijama.