Svjetska zdravstvena organizacija objavila je novu, uvjetnu smjernicu kojom građane odvraća od upotrebe umjetnih i prirodnih zaslađivača bez šećera (NSS) u svrhu kontrole tjelesne težine ili smanjenja rizika od nezaraznih bolesti.
WHO je analizirao 283 znanstvene studije provedene na odraslima, djeci i trudnicama. Zaključak: dugoročna konzumacija NSS-a ne smanjuje tjelesne masnoće, dok se usto povezuje s mogućim porastom rizika od dijabetesa tipa 2, kardiovaskularnih bolesti pa čak i smrtnosti. Kratkoročno, manji gubitak kilograma moguć je jedino kada se zaslađivači koriste kao dio ukupnog smanjenja kalorijskog unosa.
„Zamjena slobodnih šećera sa sladilima bez šećera ne pomaže dugoročno u kontroli tjelesne težine”, poručio je Francesco Branca, direktor WHO-ova odjela za prehranu i sigurnost hrane. Dodao je kako NSS-i „nisu esencijalni prehrambeni čimbenici i nemaju nutritivnu vrijednost” te pozvao na smanjenje ukupne potrebe za slatkim, osobito od najranije dobi.
Smjernica se odnosi na sve skupine stanovništva, osim osoba koje već boluju od dijabetesa, i obuhvaća sve proizvode koji sadrže NSS – od gaziranih pića i gotovih deserata do žvakaćih guma, pa čak i pasti za zube ili određenih lijekova.
Dio nutricionista slaže se s preporukom. Registirani dijetetičar Duane Mellor upozorava da „sama zamjena šećera drugim sladilima neće dugoročno promijeniti kvalitetu prehrane”, i naglašava važnost općeg smanjenja unosa šećera. Ian Johnson iz britanskog Quadram instituta smatra da je „bolja alternativa smanjiti proizvode sa slobodnim šećerima i osloniti se na voće kao prirodan izvor slatkoće”.
Proizvođači zaslađivača, pak, brane svoje proizvode. Glasnogovornik Međunarodne udruge zaslađivača tvrdi da su „niskokalorični zaslađivači jedan od najtemeljitije istraženih sastojaka na svijetu” te ih vidi kao „koristan alat u borbi protiv pretilosti, dijabetesa i bolesti zuba”. Udruga smatra da je „medvjeđa usluga” zanemariti postojeće dokaze o njihovoj korisnosti.
WHO ističe da je za konačne zaključke potrebno još istraživanja, no poruka je jasna: umjesto traženja bezkalorične zamjene, dugoročno zdravlje bolje se štiti smanjivanjem ukupne količine slatkog u prehrani.