Jedan od najvećih političkih skandala u povijesti Sjedinjenih Država kulminirao je 24. srpnja 1974., kada je Vrhovni sud naložio predsjedniku Richardu Nixonu da preda dodatne vrpce sa snimkama razgovora iz Ovalnog ureda. Time je okončano gotovo dvije godine Nixonova upornog poricanja svake umiješanosti u zataškavanje afere Watergate.
Skandal je počeo 17. lipnja 1972. u 2.30 ujutro, kada je pet muškaraca provalilo u urede Demokratske stranke u poslovnom kompleksu Watergate u Washingtonu. Kod njih su pronađeni uređaji za prisluškivanje i radio za praćenje policijskih frekvencija. Istraga je ubrzo otkrila da je među provalnicima bivši agent CIA-e James McCord, tadašnji koordinator sigurnosti Nixonove izborne kampanje, čime je afera dobila izravnu vezu s Bijelom kućom.
Dok su sumnje rasle, Nixonova administracija pokušavala je zataškati umiješanost u provalu, ali u ljeto 1973. otkriveno je da je predsjednik potajno snimao sastanke u Bijeloj kući. Na jednoj od snimki čuje se kako osobno naređuje da se FBI drži podalje od istrage, što je još više kompromitiralo predsjednika.
Nalog Vrhovnog suda da preda preostale vrpce ostavio je Nixona bez političkog manevra. U večernjem obraćanju naciji izjavio je: „Učinio sam pogreške”, te objavio da podnosi ostavku koja stupa na snagu točno u podne, kada će dužnost preuzeti potpredsjednik Gerald Ford. Prijenos njegova 17-minutnog govora emitiran je u SAD-u i u 13 zapadnoeuropskih zemalja.
Tog je podneva Richard Nixon postao prvi američki predsjednik u 185 godina povijesti koji je napustio položaj prije isteka mandata, obilježivši Watergate kao trajni simbol političke zlouporabe moći i posljedičnog pada s vrha vlasti.