Američke sekundarne sankcije protiv ruskih kompanija Lukoil i Rosneft stavile su pod povećalo indijske rafinerije, banke i prijevoznike: svaka transakcija s tvrtkama na „crnoj listi” mora se do 21. studenoga radikalno smanjiti ili riskira kazne. Washington je dodatno zaprijetio carinama od 50 % na odabrani indijski izvoz, a predsjednik Donald Trump više je puta izjavio da mu je premijer Narendra Modi obećao prekid kupnje ruske nafte.
Indija je samo u rujnu svaki dan uvozila oko 1,6 milijuna barela ruske sirove nafte, čime je Moskva postala najveći pojedinačni dobavljač za treće gospodarstvo Azije. U Delhiju zasad nema službene potvrde Modijeva obećanja; Ministarstvo vanjskih poslova tek je poručilo da su prioritet „stabilne cijene energenata” i „široka baza izvora”.
Citati upozoravaju na domino-efekt
• Bivša veleposlanica u SAD-u Meera Shankar upozorava: „Uklanjanje ruske nafte s globalnog tržišta povisit će cijene energenata i to ne bi bilo ni politički ni ekonomski prihvatljivo ni SAD-u niti Europi. Također, većinu ruske nafte uvoze privatne kompanije u Indiji i one će zauzeti stav u skladu s njihovom vlastitom procjenom koristi.”
• Prema riječima ekonomista Aruna Kumara, „Indija nema drugog izbora osim popustiti sankcijama SAD-a jer bi sekundarne sankcije utjecale na banke i kompanije u sektoru energetike”.
• Stručnjakinja za javne financije Lekha Chakraborty primjećuje zaokret: „Već vidimo veliki porast kupovine srednje sirove nafte od iračke Bashre koja sada čini 20 % indijskog uvoza nafte, a 22 % čini nafta iz Saudijske Arabije i UAE”.
Korporativni signali
Najveći indijski prerađivač, Reliance Industries, već je „procjenjuje implikacije” novih ograničenja te je, prema izvorima iz rafinerije, spreman raskinuti ugovore s Rosneftom. Tvrtka najavljuje da će poslovanje prilagoditi svakoj budućoj odluci vlade i novim europskim pravilima koja ograničavaju uvoz derivata ruskog podrijetla.
Američko ministarstvo financija otvoreno govori da je cilj sankcija „oslabiti sposobnost Kremlja da prikuplja prihode za svoju ratnu mašineriju”. No, u Delhiju se čuje i drugačiji ton. Geopolitički savjetnik Ajay Bisaria smatra da zemlja „igra na duge staze” te dodaje: „Iako Indija dugoročno ne isključuje mogućnost kupnje ruske nafte, nove sankcije SAD-a su stvorile značajne prepreke za indijske kompanije iz ovog sektora. Ipak, vlada izbjegava izričito naređivanje tvrtkama da zaustave ruski uvoz, čuvajući i fleksibilnost i financijsku polugu”.
Širi pregovarački kontekst
Indija raspolaže s oko 700 milijardi dolara deviznih rezervi i pregovara o novom trgovinskom sporazumu s Washingtonom. U tom okviru privremeno odustajanje od jeftine ruske nafte, a po potrebi njezina kupnja preko posrednika, Delhiju otvara diplomatski prostor bez potpunog gubitka tržišne opcije.
Analitičari stoga predviđaju kratkoročni pad uvoza iz Rusije, ali i moguć povratak kad – ili ako – sankcijski pritisak popusti. Do tada će bareli iz Basre, Rijada i Abu Dhabija popunjavati indijske zalihe, a Moskva će morati tražiti nova odredišta za svoju naftu.
