Srpski predsjednik Aleksandar Vučić iznenada je povukao potez koji se u Beogradu tumači kao signal spremnosti na prilagodbu europskim pravilima, a u Bruxellesu kao test volje za proširenje. Premda detalji odluke zasad nisu javno objašnjeni, ona je otvorila staro pitanje: može li se zastoj širenja Unije presjeći uvođenjem privremenog, nadziranog članstva?
Europska povjerenica za proširenje Marta Kos jasno je poručila da tijekom svoga mandata neće dopustiti ulazak „trojanskih konja”. Predlaže model u kojem bi nove članice najprije ušle u „probno” članstvo te ostale pod pojačanim nadzorom pet, deset ili petnaest godina. Tek nakon tog razdoblja stekle bi puna prava i obveze.
U njemačkoj prijestolnici taj se prijedlog pažljivo odmjerava. Njemački kancelar Friedrich Merz nedavno je zemljama zapadnog Balkana poslao izravnu poruku: „Ne želim da vas izgubimo.” No prije dolaska na čelo vlade zagovarao je ponajprije „ekonomsku integraciju” – pod isti je kišobran stavljao Srbiju, Tursku i Ukrajinu. Njegova današnja potpora bržem približavanju Balkana Bruxellesu tako stoji u napetom kontrastu s ranijim, restriktivnijim pogledima.
Za Srbiju bi, prema izračunima koje se u beogradskim krugovima neslužbeno spominju, probno članstvo moglo značiti lakši pristup strukturnim fondovima uz ograničen politički utjecaj. Berlin i Bruxelles, pak, procjenjuju da bi takav aranžman smanjio rizik od blokada kakve danas proizlaze iz nesklada između prava i prakse u pojedinim državama.
No kritičari upozoravaju da bi „drugorazredno” članstvo otvorilo novu kategoriju država – ni potpuno unutra ni posve izvan – čime bi se mogao produbiti osjećaj trajne periferije. Vučićeva posljednja gesta stoga se promatra kroz dvostruko povećalo: kao potencijalni korak prema kompromisu, ali i kao upozorenje da se politička matematika zemalja kandidata i vodećih članica razilazi.
Za sada je jasno tek toliko da je beogradski potez ubrzao raspravu koju Bruxelles i Berlin više nisu mogli odlagati. Sljedeći potez čeka se u glavnim gradovima Europske unije – i na Zapadnom Balkanu, gdje svako odgađanje ima izravnu političku cijenu.
