Usred zaoštravanja odnosa između Rusije i Zapada, Srbija se našla u energetskoj slijepoj ulici. Američke sankcije uvedene Naftnoj industriji Srbije (NIS), tvrtki u većinskom ruskom vlasništvu, već su zaustavile dotok sirove nafte u rafineriju u Pančevu i dovele postrojenje u tzv. prazni hod – stanje koje se, upozoravaju stručnjaci, ne može dugo održavati bez skupog i dugotrajnog gašenja.
Zalihe derivata ubrzano se troše, a javnost nervozno promatra redove na benzinskim crpkama. NIS upravlja s približno 350 postaja raspoređenih po cijeloj zemlji; na mnogim mjestima one su jedini izvor goriva. Samo jedna fotografija praznog točionika mogla bi, upozoravaju analitičari, pokrenuti val panike i gomilanje zaliha na koje je nemoguće odgovoriti ni u normalnim uvjetima.
„Mislim da su šanse da Sjedinjene Države izdaju licenciju za nastavak rada rafinerije jako male, gotovo nikakve, ali ipak postoje”, kaže profesor FEFA-e Goran Radosavljević. U slučaju odbijenice, dodaje, „NIS će stati u potpunosti, uz to i pančevačka Petrohemija te još nekoliko kompanija”. Prema njegovoj procjeni, na tržištu bi zahvaljujući rezervama i dodatnim isporukama mađarskog MOL-a moglo biti goriva još nekoliko mjeseci, no distribucija do krajnjih kupaca ostaje veliki upitnik.
• 540 milijuna eura – dug NIS-a bankama • 200 milijuna eura mjesečno – obveze prema državi kroz poreze i trošarine
Profesor podsjeća da je Srbija, propuštajući ranije poteze, ostala bez boljih rješenja. Stečaj i preuzimanje ključne imovine, tvrdi on, mogao se provesti još prije tri mjeseca: „Država bi rafineriju platila oko 500 milijuna eura, riješila hitan problem, pa makar dugoročno upropastila dobru tvrtku. To je kao kad čovjek s gangrenom mora odrezati nogu, ali preživi.”
Dva loša scenarija
- Potpuni prekid opskrbe gorivom – „katastrofa u svakom smislu”, upozorava Radosavljević.
- Nacionalizacija NIS-a – skupa, politički rizična i, prema njegovu mišljenju, opcija koju Moskva i potajno priželjkuje kako bi kroz arbitraže naplatila milijarde ili kasnije tražila povrat imovine.
Iskusni novinar Slobodan Stupar drži da je predsjednik Aleksandar Vučić „nizom pogrešaka, propuštanja i odgađanja” sam sebe doveo u škarice između Moskve i Washingtona. „Ovo što se sada događa panični je pokušaj preživljavanja… Veliki ističu svoje interese i zahtjeve, a on pokušava opstati. Mislim da će se neki izlaz pronaći, ali zbog interesa velikih sila, a ne zbog Vučića”, kaže Stupar.
Geopolitički klinac Dok Vučić traži rješenje, mađarski premijer Viktor Orbán u Moskvi lobira za izuzeće Srbije od sankcija i nudi da MOL preuzme ruski udio u NIS-u. Kremlj, međutim, za sada odbija suradnju, a pitanje je bi li Washington uopće dopustio transakciju kojom bi ruska strana dobila novac – što bi poništilo sam cilj sankcija.
Istodobno raste bojazan da bi, u slučaju nacionalizacije, Moskva mogla odgovoriti sabotažama ili potraživati odštetu pred međunarodnim sudovima. „Oni će nas sigurno kazniti, ali ne tako; njihov narativ je da je ‘zli Zapad’ kriv za sve što se ovdje dogodilo”, smatra Radosavljević.
Kriza NIS-a tako se pretvara u ogledni primjer kako se dugogodišnja politika „sjedenja na više stolica” urušava pod teretom globalnih lomova. Hoće li Srbija uskoro ostati bez goriva ili posegnuti za nacionalizacijom uz visoku cijenu, tek treba vidjeti. No jedno je, slažu se sugovornici, već sada izvjesno: vrijeme za lagodna odgađanja nepovratno je isteklo.
