Za mnoge je šalica „voćnog” čaja zimski klasik, no najnovija potrošačka provjera otkriva da se iza šarenih pakiranja često krije tek simbolična količina voća.
Najupadljiviji primjer je napitak s okusom divlje višnje: službena deklaracija navodi samo 0,1 % koncentrata soka višnje, dok glavninu mješavine čine hibiskus i šipak. Ni čaj „s brusnicom” ne stoji mnogo bolje – u njemu je 0,5 % komine brusnice, nusproizvoda prešanog ploda. Slično je i s crnim ribizlom, gdje se voćni udio svodi na 0,1 % bobica i jednako toliko lista ribizla.
Proizvođači se na etiketi spašavaju dodacima „s okusom”, što je u skladu sa zakonom, ali potrošače lako zavede fotografija punih, sočnih plodova. Kada su suočeni s primjedbama, tumače da se recepture slažu prema „organoleptičkim svojstvima” sirovina: hibiskus, šipak i jabuka imaju snažniji miris i boju pa služe kao baza, dok je pravo voće blago i skupo.
Rijetka iznimka među ispitanim proizvodima bila je robna marka čaja sa šumskim voćem koja sadrži 8 % stvarnih bobica, no i ondje prevladavaju isti osnovni sastojci. Zanimljivo, taj je proizvod upola jeftiniji od razvikanijih premium brendova.
Rezultat? Potrošači plaćaju aromu i ambalažu, a ne plod iz naziva. Stručnjaci zato savjetuju čitanje sitnog tiska: što je voće bliže početku popisa sastojaka i što je postotak veći, to je čaj doista „voćniji”. Dok se regulativa ne postroži, jedina obrana od marketinških trikova ostaje kritično oko i navika da prije kupnje okrenemo kutiju – ne šalicu.