Većina ljudi i dalje sanja o većoj obitelji, ali stvarnost im često nameće drukčije odluke – pokazuje novo izvješće UN-ova Populacijskog fonda provedeno u 14 država koje okupljaju 37 % svjetske populacije.
• U svim ispitanim zemljama najčešći željeni broj djece je dvoje, a znatan dio ispitanika nada se i trećem.
• Iako je u Europskoj uniji stopa fertiliteta pala na povijesnih 1,38 djeteta po ženi, tek 8 % žena izjavljuje da uopće ne želi djecu, a 11 % bi imalo samo jedno dijete.
• Glavni kočničari većih obitelji su ekonomske prirode: 39 % ispitanika navodi nedostatak novca, 21 % nesigurno zaposlenje, a 19 % visoke troškove stanovanja.
• Ostali razlozi uključuju neplodnost, neravnomjernu podjelu kućanskih obaveza, manjak partnera te strah od ratova i klimatskih promjena.
Primjer Italije zorno otkriva raskorak: premda Talijanke u prosjeku rode jedno dijete, čak 43 % ispitanih žena željelo bi dvoje, a 17 % troje djece. Slična se želja bilježi i u Švedskoj, Njemačkoj, Mađarskoj te izvan Europe – od SAD-a i Meksika do Južne Koreje i Nigerije.
Politologinja Smiljana Leinert Novosel podsjeća kako se planovi često mijenjaju pri sudaru s realnošću: „Prije deset godina u istraživanju sam pitala studentice završnih godina koliko planiraju djece. Sve su rekle dvoje i više. Ali kada se zaposle i suoče s realnim životom brojka naglo opada.”
Prema njezinu tumačenju, današnju generaciju pritišće kombinacija neizvjesnog tržišta rada i smanjenog društvenog oslonca: „Nekada se vodilo računa da se ženama ne daje otkaz, a danas te sigurnosti i solidarnosti više nema.” Zbog toga žene prvo nastoje diplomirati, pronaći stabilan posao i izgraditi partnersku vezu – što početak roditeljske priče sve više pomiče prema tridesetim godinama.
Unatoč emancipaciji, tvrdi Leinert Novosel, odabir bezdječnog života ostaje manjinski fenomen. Ključna prepreka nije manjak želje nego – sve manje predvidiv svijet koji mlade obitelji čini rizičnim projektom bez jasnih garancija.