Nakon niza godina obilježenih sušama i klimatskim ekstremima, 2025. se pokazala kao „normalna“ vinogradarska godina – rodna, s idealnim omjerom šećera i kiselina te s nižim razinama alkohola (12–13 %), što tržište sve više traži.
„Rodnost u vinogradima je velika, neusporediva s posljednjim sezonama. Ako budemo disciplinirani u podrumima, vina bi mogla biti za pamćenje“, kaže slavonski vinar Vlado Krauthaker, podsjećajući da je lani berbu završio već 6. rujna, dok će ove sezone završiti oko 1. listopada – termin kakav se pamti desetljećima.
Slično razmišlja i predsjednik Udruge Bregovita Hrvatska Kristijan Polovanec. Prema njegovim riječima, raniji početak berbe ove godine nije ekstreman kao prošlogodišnji i poklapa se s uobičajenim ritmom: „Vrijednosti u moštu su vrhunske, no sada valja paziti na svaki detalj u podrumima.“
U dalmatinskim i kontinentalnim vinogradima koje nadzire Badel, glavna berba u Benkovcu bliži se kraju. Enolog Dubravko Ćuk ocjenjuje godinu „standardnom, s vrlo dobrim ulaznim parametrima“, dok prinosi podsjećaju na one iz 2020. i 2021.
Istarski vinar Ivica Matošević priznaje da su obilnije kiše ponegdje usporile radove, ali ističe da je malvazija dobro podnijela izazove, a prinosi su znatno veći nego lani.
Jedino što kvari idilu je ‒ nedostatak berača. Krauthaker navodi da se u požeško-kutjevačkom kraju sve više oslanja na radnike iz Nepala i Indije, kojima plaća devet eura po satu. Slično se događa i u bregovitoj Hrvatskoj, gdje su strani radnici tek u učenju posla. U Istri Matošević berače traži putem agencija, jer „domaći ljudi to uglavnom više ne rade“, dok se Badel još uvijek „u dobroj mjeri“ oslanja na lokalno stanovništvo.
Unatoč kadrovskim brigama, glavna poruka svih sugovornika je ista: dobre vremenske prilike i rekordna rodnost postavili su temelj za iznimna vina – pod uvjetom da se u podrumima zadrži ista razina discipline i stručnosti kakva je vladala u vinogradima.