Benkovačko okupljanje i nedavna konferencija šibenskih veterana, upereni protiv Festivala alternative i ljevice Šibenik (FALIŠ), razotkrili su dobro poznat recept javnog zastrašivanja: nekoliko glasnih pojedinaca nastupa kao navodna većina, prizivajući pola milijuna hrvatskih branitelja registriranih u službenim evidencijama.
Komentator Ivica Ivanišević podsjeća da nijedna krovna veteranska udruga nije formalno ovlastila govornike iz Benkovca da „u ime svih” napadaju festival, ali ni da se itko od njih jasno ogradio od takvog istupa. Izuzetak je tek jedan ratni zapovjednik koji je javno ustvrdio da vođa benkovačkog prosvjeda „rata nije vidio osim u Cinestaru”, optužujući ga za krivotvorenje vlastite biografije.
Sličan uzorak zbio se i u Šibeniku: skupina lokalnih veterana sazvala je konferenciju za novinare kako bi osudila FALIŠ, iako su – primjećuje Ivanišević – posljednjih trinaest godina šutjeli, čekajući, čini se, „povoljnije političko okruženje”. Autor naglašava da ni Benkovac ni Šibenik nisu „na kraju svijeta” – preblizu su, kaže, svima koji žive u Splitu i ostatku Dalmacije, pa se prijetnje i pritisci prelijevaju daleko izvan lokalnih okvira.
Ivaniševićev tekst portretira tu strategiju kao prepoznatljivu matricu: nasilni pojedinci pojačavaju vlastiti glas tvrdeći da zastupaju cijelu veteransku populaciju, a institucije i relevantne udruge ostaju tihe, što stvara dojam široke potpore i dodatno zastrašuje javnost.