Najnovija statistika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) otkriva drastične razlike među više od milijun domaćih umirovljenika.
Dok se u javnosti uglavnom barata prosjekom, iza te jedne brojke krije se čitav spektar posebnih zakona i statusa koji bitno utječu na iznos primanja:
- Branitelji i djelatne vojne osobe nerijetko prelaze granicu od 2 000 eura mjesečno.
- Državni dužnosnici i akademici također figuriraju pri vrhu ljestvice.
- Na samom dnu su pojedine kategorije čiji iznos jedva doseže 200 eura, poput nekadašnjih radnika izloženih azbestu ili starijih osiguranika s minimalnim stažem.
- U evidenciji su i pripadnici HVO-a koji žive u BiH, a prava ostvaruju prema hrvatskim propisima.
- Posebnu skupinu čine sudionici NOB-a, čije se mirovine isplaćuju po posebnim propisima.
HZMO-vi podaci potvrđuju da zakonodavne povlastice i statusne razlike stoje iza gotovo cijelog raspona od luksuznih do gotovo simboličnih primanja. Javne rasprave o „prosječnoj mirovini” tako često prikrivaju činjenicu da sustav zapravo funkcionira kao mozaik neusporedivih kategorija, a ne jedinstveno pravilo za sve.
Uz rastuće troškove života, ta neujednačenost postaje sve vidljivija i otvara pitanje održivosti, ali i pravednosti trenutačnog modela. Dok jedni u mirovini zadržavaju standard usporediv s prosječnom plaćom, drugi se moraju oslanjati na pomoć obitelji ili socijalne službe.
Ekonomski analitičari upozoravaju da će bez sveobuhvatne reforme razlike samo rasti, osobito s nastavkom demografskih trendova starenja i iseljavanja radno sposobnog stanovništva.