U godini obilježavanja 80. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata u kina stiže film „Nürnberg”, redatelja i scenarista Jamesa Vanderbilta. Autor nagrađivanog scenarija za „Zodijak” ovog se puta nadahnuo knjigom „The Nazi and the Psychiatrist” Jacka El-Haija, nudeći svježi pogled na povijesno suđenje nacističkim čelnicima.
Film prati dolazak američkog psihijatra Jacka Kelleyja (tumači ga oskarovac Rami Malek) u poslijeratni Nürnberg, gdje treba procijeniti mentalno stanje zatočenih nacista prije „suđenja stoljeća”. U centru priče je njegov složen psihološki dvoboj s Hermannom Göringom – Hitlerovom „desnom rukom”, kojeg igra Russell Crowe u jednoj od najzamjećenijih uloga posljednjih godina.
Vanderbilt ne skriva ambiciju da povijesnu dramu pretvori u zrcalo sadašnjosti. Film se prikazuje u trenutku kada ratovi u Ukrajini i Pojasu Gaze ponovno otvaraju pitanja fašizma, mržnje i ratnih zločina. Rečenica iz filma – „Dogodilo se ovdje jer su ljudi to omogućili, jer se nisu suprotstavili dok nije bilo prekasno” – zvuči kao poziv na budnost.
Kao i Kramerov klasik „Suđenje u Nürnbergu” iz 1961., nova verzija podsjeća da zločini protiv čovječnosti prije 1945. nisu bili zakonski definirani. Mnogi su tada očekivali brzo pogubljenje nacističkih vođa, no proces je postavio presedan modernom međunarodnom pravu.
Kelleyjeva opsesija „seciranjem zla” podsjeća na dinamiku Clarice Starling i Hannibala Lectera iz „Kad jaganjci utihnu”. Göring, prikazan kao inteligentan narcis i karizmatik, u jednom trenutku spočitava pobjednicima bacanje atomske bombe: „Jednim pritiskom na gumb raspršite 150 000 Japanaca, a sada se usuđujete suditi mi za ratne zločine?” Scena podcrtava licemjernu tanku liniju između pobjednika i poraženih.
Vanderbilt povremeno prekida igrane prizore autentičnim, potresnim snimkama iz logora smrti, podsjećajući na cijenu kolektivne šutnje. Režijski stil vraća u zlatno doba devedesetih – čvrsta naracija, oslonjena na glumu i dijalog – što je u Cineworldu na Leicester Squareu privuklo mahom stariju publiku.
„Nürnberg” nije samo lekcija povijesti; to je upozorenje da se sjemenke totalitarizma i danas lako primaju. Dok kamera prati sudnicu, pitanja koja muče doktora Kelleyja – „Po čemu se oni razlikuju od nas?” – ne ostaju zarobljena u prošlosti. Upravo zato film udara jače nego što bismo, 80 godina poslije, možda očekivali.