Prvo je na spomeniku palim partizanima kod sela Hrboki, u općini Barban, osvanuo crtež koji veliča fašističku talijansku okupaciju Primorja i Dalmacije. Nedugo zatim starogradska jezgra Rovinja oblijepljena je naljepnicama s oznakama HOS-a i drugim ustaškim simbolima. Dvije povezane epizode potaknule su pitanja klizi li i tradicionalno tolerantna Istra prema desnom radikalizmu.
Župan Boris Miletić bio je među prvima koji su reagirali. „Istra se ponosi svojom antifašističkom tekovinom… Fašistički i ustaški simboli ne mogu i ne smiju imati mjesto u našem društvu”, poručio je, pozvavši policiju na hitno postupanje. Istim tonom oglasio se i v. d. predsjednika IDS-a Loris Peršurić, naglasivši da je regija „izgrađena na temeljima slobode, tolerancije i suživota”.
Savez udruga antifašista podsjetio je da su nakon Drugoga svjetskog rata u Hrvatskoj srušene tisuće spomenika NOB-u, dok su istarski do sada ostali pošteđeni. Predsjednica saveza Ada Damjanac upozorila je da je najnoviji čin prvi ozbiljniji napad na te simbole u županiji.
U međuvremenu je građanska inicijativa Antifa Istra prebrojila i skinula petnaestak ustaških naljepnica u Rovinju, ali su mnoge ostale. „Visoki turizam i naci ideologija ne idu u isti koš”, poručili su, tražeći od gradskih službi da uklone sve simbole mržnje, osobito s rodne kuće rovinjskog antifašista Pina Budicina.
Policija je obavila očevid u Hrbokima i najavila potragu za počiniteljima, dok se za rovinjske naljepnice čeka službeni potez komunalnog redarstva.
Politolog Žarko Puhovski vidi šaranje spomenika kao „turobnu indiciju konačne integracije Istre u većinsku Hrvatsku”, podsjećajući da je ostatak zemlje slične scene doživio još 1990-ih. Upozorava na povijesni slijed: od ispisivanja simbola i njihovog uništavanja do mogućih verbalnih, pa i fizičkih napada na manjine.
Puhovski ističe i širi kontekst recentnog „revivala histeriziranoga straha” u zemlji, podsjećajući da se iz pojedinih političkih krugova čak i pojava afričke svinjske kuge pripisuje „srpskom podrijetlu”. „Pitanje je može li se to jedinstvo na najnižoj mogućoj razini ikako zakočiti. Možda bi bilo dobro početi upravo u politički još ‘zaostaloj’ Istri, gdje se napadi zasad svode na simbole”, zaključuje.
Dok istraga traje, lokalne vlasti i antifašističke udruge nastoje spriječiti da Istra, kraj znan po multikulturalnosti i otporu fašizmu, postane još jedna žrtva „thompsonizacije” društva.